PREGLED TJEDNA: A da se ti HOS-ovci malo upristoje?

PONEDJELJAK Voda

Pogodio je 'Vodovod' kada će nam poslati umanjene račune za vodu: taman u mjesecu u kojemu je ionako nismo mogli piti. A mislili smo ovu zimu proći lišo.

Činjenice su zapravo vrlo jednostavne: voda je ista kao i prije deset ili dvadeset godina, samo su standardi njene kvalitete porasli i ono što je nekad bilo pitko, danas je štetno. Otprilike jednaka stvar je i s cestama koje su nam iste ili lošije nego desetljeće ranije, s komunalnim redom koji šteka, s infrastrukturom koja puca. Cijeli svijet je išao naprijed, mi smo zapeli. Ili, kao u slučaju Marjana, ubrzano stupamo cijelo stoljeće unatrag.

Činjenica da voda nije lošija nego ranije ne poništava stvarnost: zbilja je prvoklasna sramota da u dvadeset i prvom stoljeću buljimo u nebo i prognoziramo hoćemo li sutra imati pitku vodu kao osnovnu ljudsku potrebu i civilizacijski standard.

A još veća sramota da je jedini detalj u kojemu držimo standard ona nova zgrada Vodovoda, u koju smo ulupali milijune kako bi svi uhljebi dobili svoj stol, fotelju i tajnicu.

Kad se nismo bunili tada, možda taj filter za vodu zbilja nismo ni zaslužili.

UTORAK Alibi

Mač od 150 milijuna kuna koji nam visi nad glavom zbog presude oko zemljišta na TTTS-u podario nam je i mali dramolet u Banovini, gdje su se važno okupili predstavnici 'svih političkih opcija' i gradonačelniku dali podršku za razgovore-a-ne-pregovore.

Što to točno znači, nitko nema pojma.

Ali izgleda kao zgodan alibi za sve što će se kasnije događati.

Okrenuli stvari ovako ili onako, očito je da ćemo platiti nešto što platiti nismo morali, samo da je bilo malo odgovornosti i drskosti u zaštiti interesa grada. I da se nije zabijalo glave u pijesak, kao danas kada nam se servira da su gradski pravnici 'dobili 76 posto svih sporova'. Točno, dobivaju sudske postupke kada utjeruju sitne dugove - a čak i pored toga stotine milijuna kuna periodično odlaze u zastaru i otpisuju se - dok gube sve što vrijedi malo više.  Evo, čim riješimo TTTS, po svemu sudeći stiže 25 milijuna kuna koje ćemo morati platiti Marini Wallner, zbog drskosti gradske uprave u doba prethodnog gradonačelnika. Mašala.

Koga briga za postotak uspješnosti kad plaća ide. Radio - ne radio, dobivao ili gubio.

SRIJEDA Pucanje u nogu

Deseti travnja tradicionalan je datum za sramoćenje Splita tradicionalnim ustaškim pokličem uz spomenik HOS-u. Više se nitko oko toga ne uzbuđuje.

Ekipi iz Devete bojne HOS-a, naravno, nitko ne može osporiti ili zabraniti sjećanje na poginule vojnike, niti im može ili treba negirati značajnu ulogu u obrani države. Dapače. Ali i oni bi se zaista trebali malo upristojiti: za početak, recimo, prebaciti datum svoje komemoracije na onaj kada su se zbilja osnovali kao postrojba, ili kada su sudjelovali u kakvoj značajnoj bitki. A bilo ih je.

Paradirati gradom baš na deseti travnja nije ništa drugo doli provokacija. I njihovo pucanje u vlastitu nogu.

ČETVRTAK Odron

Kamene gromade na Firulama, o kojima se napisalo valjda bezbroj tekstova i upozorenja, napokon su se survale na plažu i šetnicu. Nikog nisu ubile, ali su bogme osvijetlile podatak da je pune tri godine Županija spremna platiti sanaciju pokosa i samo čeka projekt iz Banovine.

Tri godine, ej.

Ovo više nije ni za zatvor, nego direktno za ludnicu.

PETAK Veleizdajnici

Za ludnicu je i slučaj ceste do novog rodilišta, na koju smo u deset godina potrošili 37 milijuna kuna i svejedno se nismo uspjeli mrdnuti naprijed zbog ucjene nekih vlasnika terena i onih odurnih baraka.

Ovog tjedna napokon je prokuhalo konkretno rješenje: nova cesta pomaknut će se za pet metara, bit će nešto uža i nešto vijugastija, ali barem će postojati. I neće nas koštati kao svetog Petra kajgana.

Ono što upada u oči jest tretman famoznih baraka, na mjestu kojih je ucrtana garaža i, nadamo se, ništa više od toga. Jer onaj tko ucjenjivačima sad, za deset ili dvadeset godina omogući gradnju makar jednog novog kvadrata poslovnog ili stambenog prostora, komotno se može prozvati veleizdajnikom Splita.

Nakon Ivaniševića kojemu smo omogućili sve i zauzvrat dobili srednji prst, više se nitko ne može praviti naivnim. Neće proći.

SUBOTA Kampanja

Ne znamo koliko košta kampanja 'Čist grad - čist obraz', koju je svojim valjkom u predvidivih podne manje pet pokrenuo gradonačelnik, ali možemo reći da nas barem nije sram slušati jinglove Vojka V., a bogme ni čitati njene osnovne poruke.

A to su, ukratko, da bismo morali prestati biti divljaci. Nema te službe koja može počistiti, niti tih para koje mogu platiti ono što zaseru neuredni građani koji se prema javnom prostoru ponašaju gore nego u srednjem vijeku. I točka.

NEDJELJA Žnjan

Još jedno ljeto proći će nam s privremenim Žnjanom, a još pet milijuna kuna potrošit ćemo samo kako bismo dobili dokumentaciju za famozno trajno rješenje.

Da budemo precizniji, još najmanje pet milijuna kuna: nema tog natječaja čija procijenjena vrijednost nije višestruko narasla s ponudama koje pristižu i nema tog posla koji nije očito preplaćen.

Što je veća žurba i potreba, to su ucjene veće. Pa će tako vjerojatno biti i sa Žnjanom.

Plaža je trebala biti sređena bliže početku gradonačelnikovog mandata, a sada se rokovi ozbiljno približavaju njegovom kraju, odnosno već pomalo ulaze u područje predizborne kampanje. Pristat ćemo i na to, samo ako barem ovaj posao bude odrađen kako spada.