PREGLED TJEDNA: A da osnujemo krizni stožer za cijeli grad?

PONEDJELJAK Prinove

Iz Banovine ih u penziju odlazi šesnaest, a stiže novih dvadeset i pet. Friških, motiviranih i, naravno, najboljih na natječaju.

Početak godine tradicionalno je trenutak za objavu službenog plana prijema u gradsku službi i nismo se ni nadali da ćemo čuti nešto revolucionarno. Trpanje se nastavlja po uhodanom obrascu.

Istina, prije izbora nije nam ni obećano da će biti otpuštanja u vojsci od skoro pet stotina gradskih službenika, što je samo po sebi tužno, ali bogme smo slušali bajke o 'prirodnom odljevu' i naivno se nadali da će se ostvariti najave da će se 'svakome naći posla'. Na koncu, i sistematizacija radnih mjesta u Banovini - očito odrađena traljavo, usprkos navodnoj dobroj namjeri - tomu je trebala poslužiti. Kako se u sve to uklapa novi kontingent zaposlenih? 

Nikako, naravno. Ali ima tko će platiti.

UTORAK Antitalenti

Čak dva viđena gradska SDP-ovca ovog tjedna oglasila su se o izvanrednom stanju na Marjanu, kojeg trenutno čeka operacija s neizvjesnim ishodom. Nešto su metiljali oko odgovornosti, vizije, aktivnosti, akcije i svih tih čudesa koje su se očekivale (i očekuju) od funkcionalne gradske vlasti.

Dociranje iz ove stranke samo po sebi je bizarno uzmemo li u obzir podatak da su upravo njeni članovi bili najodgovorniji za upravljanje Marjanom dugi niz godina, no jedan detalj još je luđi.

Ono kad su progovorili o građevinskim zonama unutar šume.

O tome bi valjda morali znati dosta toga: najteži zločini i grickanje Marjana, naime, dogodili su se upravo u vrijeme dok je gradom drmala SDP-ova koalicija, a čak su i neki njihovi eksponirani i utjecajni članovi bili proglašavani neslužbenim kumovima novih stambenih zgrada na samom rubu zaštićenog pojasa.

I onda imaju toliko antitalenta da danas javno govore o 'zimskom snu' i traže 'prozivanje odgovornih imenom i prezimenom'.

SRIJEDA Stožer

Na samom Marjanu traje utrka s vremenom i tek ćemo vidjeti hoće li se u nešto više od mjesec dana uspjeti posjeći i izvući zaražena trećina šume. 

I to na ruke.

Banovina je pod pritiskom građana odustala od korištenja teške mehanizacije i probijanja putova, pa je svoju odluku nametnula Javnoj ustanovi i njenom ravnatelju Damiru Grubšiću, a to se više nimalo ne krije. Kerumov ravnatelj ponižen je gotovo pa jednako kao što je Kerum ponizio gradonačelnika kad se odlučivalo o turističkom paušalu, natjeravši ga na uzmak.

Samo što je ovdje ulog puno veći i ne bi se trebalo raditi o politici, nego napokon djelovati.

Marjan je simbolično i stvarno srce Splita i njegovo spašavanje zaista je naše 'biti ili ne biti', barem u civilizacijskom smislu. I dobro je da su se sve institucije napokon digle na noge, makar s mjesecima, godinama i desetljećima zakašnjenja.

A da jednostavno osnujemo krizni stožer za cijeli grad?

ČETVRTAK Raspad

Vladajuća koalicija u gradu nalazi nam se na aparatima, sve očitije je su posvađani svi sa svima, pa je to moralo nekako izbiti vani. 

Ispostavilo se da predsjednika Gradskog vijeća više nitko ne poziva na protokolarna događanja, što njemu samome valjda nije tako teško palo - em je jedva napunio trideset godina i valjda ima neke normalne ljudske interese i zanimacije, em bi trebao imati i nekog posla.

Jest da je zaposlen u Županiji, ali i ondje bi radno vrijeme trebalo postojati.

Iluzije na stranu, očito nas do ljeta čeka zanimljiv period: još jedna ili dvije sjednice Gradskog vijeća trebat će nam da shvatimo jesu li HDZ i HGS našli kakav kompromis, ili slijedi raspad.

Kad pogledamo oko sebe, ne mislimo da bi loše palo nekakvo kvalitetno klanje.

PETAK Rotori

Realno, možda najbolja ilustracija trenutnog funkcioniranja grada jesu oni nesretni rotori na Bračkoj: jadni, bijedni i nikakvi. Skupi, ali privremeni. I zakašnjeli: po prvim obećanjima trebali su biti završeni prije više od godine dana.

Par plastičnih odbojnika i hrpica jeftinih pitara iz Kauflanda trenutni su vrhunac planiranja i investiranja u gradske prometnice.

Tužno.

SUBOTA Ravnatelj

Županija, s druge strane, planira. Itekako planira. Dugoročno.

Dječje selo i lječilište u Krvavici, recimo, devastirani je kompleks u njihovom vlasništvu - pardon, našem vlasništvu - kojega takvim drže točno trideset godina. To je valjda plan i za budućnost.

Ne bi to bio nikakav kuriozitet da vrijedna imovina propada, jer nagledali smo se sličnih primjera, no zbilja treba imati drskosti cijelo to vrijeme na plaći držati jednog čovjeka s gordom titulom ravnatelja, iz mjeseca u mjesec slati mu lovu za nepostojeće zadatke i poslove. Izuzev nekakvog sudskog spora s Hrvatskim šumama.

Dva milijuna kuna srajbali su samo na to. Dva milijuna. Mašala.

NEDJELJA Milijuni

Ovog tjedna iz zaborava nam je iskočio Ivo Baldasar, kad smo malo pročeprkali po papirima i shvatili da još uvijek traju pokušaji naplate deset milijuna kuna od investitora 'Malla', kojima je on neobjašnjivo skinuo ovrhe i vratio mjenice jednim zgodnim sporazumom potpisanim kod javnog bilježnika u vrelo ljeto 2014. godine.

Pričali smo i s njim, koji teret pokušava prebaciti još dalje u povijest i u ruke svog prethodnika Željka Keruma, odnosno relativizirati vlastitu krivnju. Nismo baš sigurni da je to točno, ali čak i da jest, tim gore po nas.

Radi se, naime, o oglednom primjeru postupanja ljudi koji bi nominalno trebali paziti na interese grada i građana: jedan namjerno piše rješenja s ključnim greškama, drugi oteže rješavanje predmeta, treći sklapa čudne sporazume, četvrti nema vremena baviti se prošlošću, peti gleda prema zastari.

I tako u krug: nitko nije kriv, a mi ostali bez deset milijuna.