PORAZ DRUŠTVA Petogodišnjem dječaku iz Splita vrtić nije dostupan jer netko nije odradio posao

Dajte nam samo pet minuta svog vremena. Samo da vidite moje dijete. Pokušajte zamisliti majku koja te riječi uporno ponavlja. Ornela Marić neumorno zapomaže birokratima, službenicima, pročelnicima, ravnateljima vrtića... Njezin zahtjev jednostavan je i ljudski: pogledajte mog petogodišnjaka i tek mi onda recite da za njega nema mjesta u splitskim vrtićima.

Zato nije bila iznenađena kada je Upravni sud u Splitu potvrdio ono što je znala od početka. Gradska predškolska ustanova Cvit Mediterana u lipnju 2024. godine donijela je nezakonito rješenje kada je posljednji put odbila upisati njeziog sina u vrtić.

Pisali smo tada o paušalnom i protuzakonitom obrazloženju, u kojem je pisalo:

 '... na temelju prosudbe stručnog povjerenstva vrtića dijete se ne može uključiti u redovnu odgojnu skupinu sukladno članku 8. Pravilnika jer vrtić nema uvjete za prihvat djeteta'. 

To je bilo sve. Bez bodovanja. Bez konkretnih razloga. Bez ijednog elementa koji bi trebao činiti zakonito upravno rješenje. Nisu se ni potrudili navesti pravnu osnovu zašto dječaka ne mogu upisati.

U prosincu 2024. sud je to i formalno potvrdio: takvo rješenje je nezakonito. U presudi se navodi da ni vrtić ni Grad Split nisu učinili sve što su mogli kako bi dječaku osigurali upis.

Prema toj presudi, Cvit Mediterana bio je dužan donijeti novo rješenje u roku od 60 dana. Na samom isteku roka, Ornela Marić ponovno prima odbijenicu. Ovoga puta s nešto više teksta, ali bez odgovora na ključne žalbene i tužbene navode. I dalje bez bodovanja. I dalje bez obrazloženja koje bi moglo izdržati ozbiljniju pravnu provjeru.

U novom rješenju tvrdi se da dječaku treba asistent, ali budući da 'pravilnik za pomoćnike u predškolskom odgoju još nije donesen, Grad Split nije u mogućnosti osigurati potporu pomoćnika ili stručnog komunikacijskog posrednika'.

Nema pravilnika. To je službeno opravdanje zašto dječak treću godinu zaredom nema mjesto u splitskom vrtiću.

Tko bi trebao donijeti taj pravilnik? Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

I tu priča prestaje. Nema pravilnika, nema upisa. Petogodišnjak ostaje bez prava na mjesto u vrtiću.

Ipak, bez tog istog pravilnika, u splitskim je vrtićima ove godine upisano 72 djece s težim teškoćama u razvoju i još 292 djece s lakšim teškoćama. Ornelin sin, međutim, ostaje izvan sustava. Jer - za njega nema pravilnika. Njegov problem očito ne pripada nijednoj od predviđenih rubrika, a Banovina i uprava vrtića cijelo to vrijeme nisu bili u stanju ili nisu htjeli pronaći rješenje.

Grad Split nikada nije odgovorio ni na jedan upit poslan iz redakcije. Nisu se potrudili objasniti gdje je zapelo. Pravilnik je, čini se, njihova zadnja linija obrane. 

Intelektualno neoštećen petogodišnjak kojemu je dijagnosticirana cerebralna paraliza drugog stupnja, s narušenom motorikom, treću godinu zaredom ne dobiva priliku biti dio vrtićke skupine. Sustavno ga se diskriminira, jer nema nježnijeg izraza kako nazvati agoniju koju prolazi njegova majka. 

Ignorirane su pismene preporuke triju neovisnih i nepristranih stručnjakinja različitih specijalizacija, koje su jednoglasno zaključile: dječak treba biti uključen u vrtićki kolektiv zbog daljnjeg razvoja, socijalizacije i integracije.

Dječak se od prvog dana života bori s predrasudama i diskriminacijom. Borbu s vrtićkim sustavom, za sada, ne može dobiti.

- Rođen je ranije i preživio je moždani udar pri porodu. Liječnici su mi svakodnevno govorili da neće dočekati jutro. Preživio je. Govorili su mi da nikada neće hodati, a danas stoji na svojim nogama i šeće - kaže njegova majka Ornela Marić. Na tom putu susrela se s mnogima koji nisu vjerovali u njezino dijete. Zajedno su pobijedili gotovo sve prepreke. Sve osim one koju im je podmetnuo splitski vrtićki sustav. Odbijenica za odbijenicom.

Zbog toga je bila prisiljena angažirati odvjetnika kako bi zaštitila temeljna prava svog sina. I tu, poručuje, neće stati.

Kao prijevremeno rođeno dijete, dječak je imao izražene senzoričke poteškoće. Trebale su tri godine svakodnevnih, upornih vježbi da bi se danas osjećao sigurno u društvu drugih ljudi. Od kad s njim radimo ovu priču, on je drastično napredovao. 

Za njegov napredak i razvoj, kao i za svako drugo dijete, ključno je druženje s vršnjacima.

Iako Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, kao i akti jedinica lokalne samouprave, predviđaju prednost pri upisu djece s teškoćama, praksa pokazuje drukčiju stvarnost. Ovaj dječak je živi dokaz te stvarnosti. U njegovom slučaju nedostaje još jedan papir. Još jedan dokument. Još jedan pravilnik. Šteta, dječače. U Banovini za tebe očito nema šaltera. Nisi njihova nadležnost.

A sjećate li se izjave gradonačelnika Ivice Puljka od 1. rujna 2023. godine?

 - Sva djeca iznad tri godine ostvarila su pravo upisa, i to bez obzira na zaposlenost roditelja, čak i bez obzira na prebivalište roditelja. Ostalo je nekoliko praznih mjesta u našim vrtićima, i privatnim i javnim. Ako još netko ima da je ostao bez mjesta, neka se javi i osigurat ćemo mu mjesto - govorio je tada Puljak.

Govorio je to dok dječak rođen i koji živi u Splitu, treću godinu zaredom čeka svoje mjesto. Njega gradonačelnik nije spomenuo. Pretpostavljamo - jer je za njega, naravno, krivo HDZ-ovo ministarstvo koje nije donijelo pravilnik. A gradska uprava? Ona je nedužna, premda godinama nije u stanju ili nije voljna pronaći rješenje za jedno konkretno dijete. Petogodišnjak i njegova majka ispaštaju jer birokrati, ljudi u bijelim košuljama, nisu radili svoj posao. 

Zbog toga dijete raste bez vrtića. Bez prava na djetinjstvo kakvo mu pripada. I sve to - jer mu nedostaje papir koji nije niti napisan.