OTVORENO PISMO Roditelji djece s teškoćama u razvoju: Zabrinuti smo jer studij logopedije nije otvoren u Splitu!

Inicijativa udruga roditelja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom s područja Splitsko-dalmatinska županije uputili su otvoreno pismo rektoru splitskog Sveučilišta Draganu Ljutiću i ministru znanosti i obrazovanja Radovanu Fuchsu. Prenosimo ga u cijelosti:

'Okupljeni u zajedničkoj Inicijativi udruga roditelja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom s područja Splitsko-dalmatinske županije, ovim putem izražavamo duboku zabrinutost što ni ove akademske godine u Splitu nije otvoren, od resornog ministarstva i Sveučilišta u Splitu, najavljen studijski program logopedije. To će se posljedično loše odraziti na budućnost rada udruga i svih institucija koje pružaju različite zdravstvene, obrazovne i socijalne usluge djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.

Rektor Dragan Ljutić u svojim medijskim istupima spominje otvaranje ovog studija još od 2021. kada je najavio početak rada od akademske godine 2022./2023. Prema tome već dogodine trebali smo, na tržištu rada, imati završene prvostupnike logopedije. Ove godine u travnju je, ponovo, objavljeno da je osiguran prostor u kojem će se održavati studij i da isti kreće s radom od akademske godine 2024./2025.!?

Godinama se zanemarivalo ili se nije htjelo znati da je u Hrvatskoj nužno povećati upisne kvote ne samo za studij logopedije već i edukacijskih rehabilitatora i socijalnih pedagoga...

Statistički podaci kažu da se zadnjih dvadeset godina utrostručio broj djece s teškoćama u razvoju i govorno jezičnim teškoćama, te prema istraživanjima - svako četvrto dijete u našoj županiji treba ranu intervenciju (terapije logopeda ili radnog i senzornog terapeuta ili defektologa ili psihologa) kako bi moglo napredovati. Zbog nedostatka iste, odgađa im se polazak u školu ili kreću opterećena zahtjevima obrazovnog sustava na koje ne uspijevaju odgovoriti zbog nedostatka stručne podrške.

Vrtići i škole redovnog obrazovanja prisiljeni su zapošljavati nestručnu zamjenu jer na tržištu rada nema ove deficitarne struke koja bi radila u posebnim razrednim odjeljenjima kao i u stručno razvojnoj službi što djeci s teškoćama u razvoju posljedično zatvara vrata inkluzije, ali onemogućava i razvoj novih socijalnih usluga koje su Zakonom o socijalnoj skrbi propisani, ali nisu provedive.

S druge strane specijalizirane ustanove pucaju po šavovima zbog velikog priljeva djece s višestrukim teškoćama u razvoju i nedostatka struke, ali i ne uvjetnih prostora za rad.

Frustrirana su djeca, nastavnici, roditelji - svi uključeni u odgojno-obrazovni sustav, no odgovorni u tome, očito, ne vide problem.

Sve učestaliji su i moždani udari u mlađoj odrasloj dobi koji dovode do komunikacijskih, govornih i jezičnih poremećaja ili poteškoća u gutanju i hranjenju. Mucanje je u porastu... svi oni trebaju pomoć stručnjaka.

Dok odgovorni prebacuju odgovornost, mi, roditelji djece s teškoćama u razvoju sve napore usmjeravamo na to da djeci omogućimo nužne terapije. Prisiljeni smo osnivati udruge kako bi pomogli djeci i obitelji, kad već ne možemo dobiti Ustavom zajamčena prava, jer državni sustav niti ima dovoljno školovanih stručnjaka niti prostornih kapaciteta u poliklinikama, bolnicama, vrtićima, školama, specijaliziranim ustanovama...

Posebno su pogođene udruge i odgojno-obrazovne ustanove izvan gradova, u ruralnim područjima i otocima, s obzirom na to da većina logopeda i druge struke profesionalni razvoj nastavlja u okolini gdje su se obrazovali.

Kap koja potpuno preljeva čašu je i činjenica da uz sav trud koji, mi neprofitni sektor, ulažemo u pronalaženje izvora financiranja pripremanjem projektnih prijedloga, apliciranjem na javne pozive ministarstava, lokalnih i regionalnih uprava, ESF, organiziranja humanitarnih akcija i sl., ne možemo svojim zaposlenicima i vanjskim stručnim suradnicima pružiti sigurnost i dovoljno pristojna primanja u dugoročnom planiranju iako debelo nadopunjujemo nedostatke državnog sustava koji bi nam to trebao osigurati .

Odgovorne pitamo - jesu li svjesni da u privatnim logopedskim kabinetima dijagnostički postupak košta 100 eura, jedna terapija od 35 do 50 eura, a djeca ih trebaju više puta tjedno ? Znači li to da će pomoć stručnjaka ubuduće imati samo djeca čiji roditelji imaju novca i koliko vrijedi napredak u zdravlju djece s TUR u Splitsko-dalmatinskoj županiji?

Ovim putem pozivamo odgovorne da nam daju jasan i nedvosmislen odgovor na sljedeća pitanja:

1) Zašto Sveučilište u Splitu ni ove godine nije pokrenulo studij logopedije kako je najavljeno i kada će biti otvoren??

2) Zašto čelnici Splitsko-dalmatinske županije i čelnici Grada Splita zajednički ne potenciraju ovo pitanje, jer itekako su upoznati s ovom problematikom?

3) Zašto Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ne daje podršku kako je obećalo?

4) Ako je problem deficitaran stručno znanstveno-nastavni kadar, zašto je moguće otvoriti fakultet u Rijeci, Osijeku, pa čak i u susjednoj državi, na Filozofskom fakultetu u Mostaru, gdje vikendima rade profesori s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Zagreb, ali ne i u Splitu?!

5) Zašto se uskraćuje buduće studente iz Splitsko-dalmatinske županije da upišu studij za koji su vrlo zainteresirani, a forsiraju zvanja s kojima mladi ljudi ne uspijevaju pronaći posao u struci ?

6) Ako je problematično održavanje vježbi- stručne prakse , zašto studenti logopedije stručnu praksu obavljaju u Poliklinici u Splitu, pa i u otočkim udrugama?

Što je potrebno da se to obećanje realizira?

U Republici Hrvatskoj svega je jedan logoped na 6500 stanovnika, ta bi brojka trebala biti upola manja. Na listi čekanja je oko dvije tisuće osoba, a na prvi pregled čeka se između tri mjeseca i godine dana. Na uključivanje u terapiju čeka se i više od toga, čak do dvije godine.

Studij logopedije posljednjih je godina jedan od najtraženijih studija u zemlji, ali zbog ograničene kvote upisa Zagreb-Rijeka-Osijek - ukupno manje od 100 razočarani su svi oni kojima je terapijska usluga ove struke prijeko potrebna, ali i bivši i budući (mogući) studenti', stoji u pismu.