Nikola Jogunica cijeli dan svjedočio kako ga je uništila Zagrebačka banka: 'Brutalno su me ucjenjivali, povećali su mi kamate 250 posto'

U Splitu je počelo suđenje Zagrebačkoj banci i bivšim direktorima Damiru Brkiću i Dijani Madunić. Terete ih da su uništili tvrtku Nitor Nikole Jogunice, koji je odmah nakon izjašnjavanja okrivljenika kako nisu krivi, sjeo i počeo izlagati što mu se dogodilo. 

'Imam 41 godinu radnog staža, radio sam u Jugoplastici kao komercijalni direktor na projektima autoindustrije i ugradnje roleta. Radio sam u Šibeniku, Splitu i Zadru i stekao dosta iskustva iz graditeljstva. Kao suvlasnik 1989. otvaram firmu Jola, bili smo najveći uvoznik čelika za brodogradnju i armaturno željezo. U toj sam tvrtki ostvario prihode od oko 250 milijuna kuna, a onda sam 1997. osnovao Nitor. Tvrtka je bila uspješna, bavila se uvozom čelika za brodogradnju. Od osnivanja pa do otvaranja stečaja Nitor je uprihodio oko 250 milijuna kuna. Ukupno sam poslujući uprihodio oko 500 milijuna kuna ili nekih 68 milijuna eura. U bivšoj državi sam kao diplomirani ekonomist bio delegiran u skupštine Splitske banke i Jugobanke, a nakon rata sam svojim proizvodima sudjelovao u obnovi iza rata. Radilo se o projektima izgradnje Hiltona u Dubrovniku, Importanne centra u Zagrebu i drugima', naveo je Jogunica. 

Prvi veći projekt u graditeljstvu mu je bila zgrada za stradalnike Domovinskog rata u Solinu. Investitor je bilo Ministarstvo branitelja, Nitor je bio glavni dobavljač zadužen za ugradnju armature. Potom je otkupio projekt u Ulici slobode. Sa suprugom, arhitekticom, odlučio je preuzeti rizičan projekt. Smatrali su da se može napraviti atraktivan objekt za koji su trebali pronaći financijera. Jogunica je bio suvlasnik u Credo banci s udjelom od 5 posto temeljnog kapitala. Tamo je upoznao direktora banke Zorana Sikiricu, kojem odnedavno sude po optužnici USKOK-a za preizgrađeni hotel Villa Harmony. Sikirica je početkom 2000. godine prešao u Hypo banku, a Jogunica je dio svog poslovanja također prenio u istu banku gdje je ubrzo dobio kredit od 100 tisuća DEM. 

U Hypo banci je upoznao i optuženu Dijanu Madunić. Razgovarao je s njom o projektu Sunčani sat. Sikirici se požalio da mu banka ne želi pratiti taj projekt iako su istovremeno u Splitu pratili niz sličnih projekata. Sikirica mu je kazao da nemaju sredstava za projekt u Hrvatskoj, ali je obećao da će novac nabaviti u centrali banke u Klagenfurtu. Tako je i bilo. Jogunici je ubrzo stigla ponuda od 2,5 milijuna eura za projekt Sunčani sat koji je uspješno završen. 

'Zbog brzine plaćanja kooperanata koji su bili vrlo zadovoljni, dobio sam određene popuste i uspio održati rok izgradnje. Nakon useljenja krajem 2006. ostalo je neprodano oko milijun eura vrijednosti prostora. Dobit tvrtke na tom projektu iznosila je 6 milijuna kuna, od čega sam platio porez na dobit 1,2 milijuna kuna. 

Kako je projekt bio u finalizaciji, prihvatio sam ponudu za građevnu parcelu na Brdima. Gradnja zgrade Bila idra tekla je brzo, a financijski nas je pratila OTP banka kao starog komitenta. 

'Negdje u ožujku 2008. nazvala me bivša bankarica iz Hypo banke. Rekla mi je da sada radi za novu renomiranu banku. Kazao sam joj da pripremam novi projekt na vrhu Sućidra u Vukasovoj ulici. Pozvala me na sastanak i rekla da ona i Sikirica pronalaze atraktivne projekte za renomiranu hrvatsku banku. Nije kazala o kojoj se banci radi. 

Tek na drugom sastanku rekli su mi da se radi o Zagrebačkoj banci koja je u Splitu otvorila poslovni centar i traži renomirane klijente s atraktivnim projektima te da su spremni klijente financirati vrhunskim uvjetima. Zakazali su mi sastanak u banci. Iznenadio sam se jer sam prepoznao sve djelatnike. Madunić je bila direktorica regionalnog centra, od ranije sam poznavao i direktoricu banke, pravnicu i bankara. Sve su to bili bivši djelatnici Hypo banke s kojima sam ranije surađivao. 

To me posebno iznenadilo jer su me svi od ranije poznavali kao klijenta, a nitko me nije od njih nazvao i ponudio da prebacim poslovanje kod njih. Oni su rekli da su zainteresirani da prebacim poslovanje u Zagrebačku banku jer ću tu dobiti najbolje uvjete na hrvatskom tržištu. Nisam imao razloga ne povjerovati da će to doista biti tako. Glavni fokus mu je bio završiti projekt Bila idra pa nisam previše pažnje obraćao prema Zabi, no nakon mog dopisa u kojem sam naveo da mi treba novac za refinanciranje dijela duga prema Hypo banci, projekt Bila idra i kredit za novi objekt u Vukasovoj, za jedan dan nazvao me Sikirica i pozvao me u njegov privatni ured. 

Rekao mi je da je Zaba zainteresirana za novi projekt i da će odobriti kredit. Bio sam iznenađen jer nisam predao formalni zahtjev za kredit. Ponudio mi je da potpišem ugovor za posredničke usluge i zastupanje tvrtke Global kapital u iznosu od 120 tisuća eura plus PDV. Kazao je da je potpisivanje ugovora cijena za rad sa Zagrebačkom bankom. Iako me ništa nije obavezivalo na potpisivanje tog ugovora, ja sam odvagnuo sve što je rekao i potpisao ga početkom srpnja 2008. godine. 

Idući dan dobio sam poziv poslovne bankarice koja mi je kazala da je odobren kredit u iznosu od 1,75 milijuna eura i da će me Zaba pratiti. Pozvala me je da dođem potpisati ugovor. Kada sam to čuo, skoro sam pao u nesvijest. Kao prvo, nisam tražio toliko novca, niti sam ga trebao toliko, a u tom trenu ja nisam još uvijek podnio zahtjev za kreditom. Bankarica mi je rekla da će me u banci čekati ugovori, a sve vezano za založno pravo kod javnog bilježnika. 

Kada sam ugovor pregledavao kod kuće, bilo mi je čudno što ga je banka već potpisala, iako je bio običaj da se prvo klijent potpiše, a banka nakon toga jer s datumom njihovog potpisa počinje teći ugovor. 

Ugovor je bio odobren na temelju odluke Kreditnog odbora, 1,27 milijuna eura za refinanciranje duga Hypo banci, 300 tisuća eura za pripremu objekta i otkup zemljišta, 150 tisuća eura za izradu projekta i višak od 100 tisuća eura. Požalio sam se da je rok otplate od 15 rata prekratak te da ne mogu ispuniti ugovorne obveze u tako kratkom roku s pet mjeseci počeka. 

Odgovorila je da je bitno da potpišem kredit jer su oni fleksibilni i mogu dati otplatni rok između 3 i 4 godine te kako ćemo kasnije lako prilagoditi. Dok sam bio u javnog bilježnika, zvala je tajnica i kazala da je na faks došla obavijest da mi je odobren kredit, na što sam se začudio jer sam ga upravo potpisivao. 

Odluku o kreditu donio je Kreditni odbor, i to u trenutku kada ja uopće nisam bio komitent banke. Odluku su potpisali Milivoj Goldstein, Damir Brkić i Dijana Madunić. Odluka je donesena u 14 sati 9. srpnja, a mene su već u 16 sati na porti dočekali ugovori na 100 stranica. To sve govori koliko im je bilo stalo da postanem klijent banke jer sam se pokazao kao odgovoran, kvalitetan i pošten čovjek, iako me je Damir Brkić poslije nazvao lopovom', ispričao je Jogunica. 

Nakon što su mu doznačena inicijalna sredstva, banka mu u srpnju 2008. dostavlja ponudu za izgradnju projekta Vukasova po modelu projektnog financiranja. 

'S tim modelom sam imao iskustva tijekom izgradnje ranijih projekata. Radi se o specifičnom modelu za izgradnju projekata. Ako projekt nije isplativ, banka ga sigurno neće pratiti. 

Od banke sam tražio kredit od 3 milijuna eura te naveo da su realni rokovi povrata travanj 2013. godine. Bilo je potrebno da svi rokovi budu sukladni projektu. Ako se daju kratki rokovi, u problem se dovodi i investitor i banka koja odobrava kredit. Ugovor sam potpisao u dobroj vjeri. Vjerovao sam banci i objašnjenima koja sam dobio. Radilo se o ne baš bilo kakvoj banci, nego o najvećoj stranoj banci u Hrvatskoj. 

Za sklapanje ugovora, tražena je zadužnica firme i moja osobna zadužnica, sve na vrijednost 2-3 milijuna eura te hipoteka na nekretnini u Novalji. Kao garanciju su tražili hipoteku na stan moje supruge. U rujnu 2008. obavijestili su me da je Kreditni odbor odobrio kredit u iznosu većem od traženog. Za građenje su dali 3,456 milijuna eura, 960 tisuća za kupnju zemlje, a treći kredit je bio od pola milijuna eura za garanciju Gradu Splitu za komunalni doprinos. 

Nikada mi prilikom sklapanja ovih ugovora u Zagrebačkoj banci nisu dali kao prilog Opće uvjete poslovanja iako se to navodi u ugovorima. Tu piše da je banka odgovorna za ponašanje svojih djelatnika i dužna uvažiti zahtjeve klijenata te slijediti njihove namjere da bi se održao projekt, što se meni činilo razumnim. Utvrdio sam da sve odluke potpisuje Franjo Luković. Nisam imao nikakve sumnje da će me poslovno i zdravorazumski banka pratiti jer sam isplatio zemlju i preuzeo obveze. Dok smo čekali građevinsku dozvolu, ja sam radio na odobravanju lokacijske dozvole te smo uspjeli regulirati vlasništvo nad zemljom. 

Početkom prosinca 2008. Zaba donosi kredit za izgradnju. Pored upisa na zemljište, tražili su i hipoteku na moj stan u Marmontovoj te kao i ranije na kuću u Novalji. Ponovno sam postavio pitanje zašto se ne navodi točan rok povrata kredita. U tom trenutku još ne znam kada ću početi graditi jer nemam izdanu lokacijsku dozvolu koja je osnova za izdavanje građevinske dozvole. Odgovoreno mi je da će se rokovi produljiti sukladno dobivanju građevinske dozvole. Rok povrata je bio 25 mjeseci, radilo se o 'stand by' kreditu jer još nije postojala pravomoćna građevinska dozvola. 

Predali smo dokumentaciju Gradu Splitu i 15. prosinca 2008. dobili lokacijsku. Projektna dokumentacija je predana u Ured za urbanizam, Grad Split je u srpnju 2009. izdao rješenje za vodni doprinos. Tada se počinju komplicirati stvari po prvom kreditu od 1,27 milijuna eura za refinanciranje kredita Hypo banci. Banka se obavezala to učiniti do 1. listopada, ali to nije napravila. Početkom studenog saznajem da banka nije isplatila taj iznos Hypo banci. Zatražili su da dođem potpisati dodatak kreditu koji je trebao produljiti rok za plaćanje ovog iznosa Hypo banci do kraja 2008. Kako kredit nije plaćen, Hypo banka nije prenijela svoje založno pravo na nekretnini u Novalji. Sklapanjem dodatka, meni je skraćen 'grace' period za dva mjeseca, a ja s tim nisam upoznat. Tu izmjenu roka, banka je jednostrano izmijenila', naveo je Jogunica. 

Počeli su mu se javljati kupci stanova. Prema ugovoru je bilo predviđeno da novac od kupaca stanova ide u iznosu od 80 posto za podmirenje kreditnih obveza, a 20 posto za tekuće poslovanje. Jogunica je, međutim, uskoro otkrio da je 110 tisuća eura Zagrebačka banka prebacila u korist otplate kredita za zemljište koji je još uvijek nije bio u dospijeću. 

'Bilo mi je nelogično i čudno jer je to suprotno Pravilniku o kamatama i obračunu kamatnih stopa, no u tom trenutku nisam pravio nikakav skandal oko toga. No, 9. svibnja 2009. banka po prvi put blokira račun Nitora, i to zbog dospijeća obaveze za kredit u visini od 110 tisuća eura. Nakon toga sam imao prvi neugodan razgovor s Madunić. 

Nakon desetak dana javio mi se kupac dva stana da će izvršiti uplatu 350 tisuća eura. Dogovorio sam da taj novac uplati na račun Nitora u Raiffeisen banci. Nakon njene uplate odmah sam transferirao 600 tisuća kuna na račun Zagrebačke banke da odblokiram račun. 

Požurivao sam u banci izdavanje garancije za komunalni doprinos, no tu sam naišao na zid. Madunić mi je govorila da imaju problema i da je šum na vezi sa Zagrebom. Tražili smo sastanak s Mariom Agostinijem, članom Uprave Zabe, no do sastanka nije došlo. 

Nakon toga mi je najavljeno da će doći delegacija Zabe iz Zagreba. Ugostio sam Madunić i Brkića, glavnu projektanticu i još dvoje ljudi iz banke. Prvo smo obišli kuću na Brdima, potom Sunčani sat i onda otišli na gradilište u Vukasovoj. Brkić je mogao vidjeti iskop, ograđeno gradilište i da se s pripremnim radovima već krenulo. 

Tada mi je Brkić vrlo neugodnim tonom kazao da će moja supruga morati dati novu zadužnicu za izdavanje garancije za komunalni doprinos i da nas više neće financirati ako ne potpišemo novi ugovor. Bio sam šokiran njegovim riječima. Rekao sam supruzi da dobro razmisli, jer ukoliko ne potpišemo zadužnicu, uzet će nam svu imovinu. Njegov nastup je bio vrlo agresivan. Nije bilo nikakve rasprave. Kazao mi je da neće dozvoliti da projekt ide dalje na Kreditni odbor, a ja u tom trenutku nisam znao da zapravo on potpisuje odluke za Kreditni odbor. 

U listopadu 2009. dolaze tri nova dodatka ugovorima. Vidio sam da se radi o teškim ugovornim odredbama. U međuvremenu je pet kupaca uplatilo novac za stanove. U četiri od pet uplata, banka je s tog računa uzela sav iznos umjesto ugovorenih 80 posto i usmjerila ih na zatvaranje kredita koji nije dolazio na naplatu. Banka je jednostrano izmijenila kamatu i odredila opću kamatnu stopu od 8,9 posto. 

Nakon što je odobren kredit za građenje u prosincu 2008., javio mi se Zoran Sikirica i pozvao na ispunjenje ugovornih odredbi. Ja sam mu rekao da odnosi sa Zabom nisu riješeni. Rekao sam mu da mi pošalje fakturu na 50 tisuća kuna, što sam platio. Ostatak nisam htio zbog neriješenih odnosa s bankom. Poslije me zvao nekoliko puta, ali ja mu više ništa nisam platio. 

Sva tri ugovora su bitno izmijenjena. Dobro sam ih proučio i shvatio da se iz njih ne mogu izvući. Banka mi je već bila plasirala 2,5 milijuna eura po prvom kreditu. Da sam tada odustao, svi raniji krediti bi odmah došli na naplatu i ovršila bi nam se sva imovina koju smo dali kao zalog. Postalo mi je jasno da je banka u potpunosti promijenila odnos prema meni. Znali su da mi treba garancija i brutalno su me ucjenjivali da sam bio prisiljen potpisati i te dodatke ugovora. 

S tim izmjenama meni su određene kamate veće za 254 posto od onih iz osnovnog ugovora. Drugi dodatak ugovoru je također imao promijenjenu kamatnu stopu za više od 250 posto te su njime tražili i zemljište u Dubrovniku, stan u Solinu, zemljište za suhu marinu u Novalji. Sve te podatke su očito doznali iz mog OIB-a. 

Bitno je istaknuti da je banka ovim dodacima prešla s modela projektnog financiranja na model alikvotnog financiranja, pri čemu je omjer naplate prihoda od kupaca banci išao u visini od 90 posto, a meni je na računu Nitora ostajalo 10 posto. Sasvim je jasno da Nitor s tim nije mogao podmiriti svoje obveze. 

Iako je biznis planom banka utvrdila da Nitor financira s čak 70 troškova, što bi značilo oko 54 posto od prihoda, ovim izmjenama su uzimali 90 posto, čak i 100 posto, ako bi stan bio prodan ispod 2.200 eura po kvadratu. Na taj način su taj račun pretvorili u ovršni račun. Sve uplate banka je uzela sebi. Samo je jedna uplata raspoređena pravilno. 

Kod trećeg ugovora za garanciju moja supruga je odbila potpisati zadužnicu, no kada nam je rečeno da bez zadužnice nema garancije, ona je na kraju to ipak potpisala. Odobren je kredit za garanciju, Grad Split je izdao potvrdu glavnog projekta. Mi smo s pripremnim radovima već obilato odmakli, no čekalo se da Zane nekretnine obiđe teren i izvrši nadzor. Predloženo nam je da ugovor za nadzor sklopimo s tvrtkom Zane nekretnine. To mi je bilo logično jer se radi o partnerskoj firmi Zabe. 

Moram istaknuti i da je po pitanju izdavanja platežne garancije raspravljala i Služba za rizike Zagrebačke bane. Održana je sjednica prije sjednice Kreditnog odbora. Imam izvješće više pravne savjetnice koja navodi da banka donosi jednostranu odluku na štetu klijenta ako mu ne izda platežnu garanciju, a samim tim šteti ne samo njemu, nego i kupcima i izvođačima pa bi u slučaju tužbe banka odgovarala', ispričao je Jogunica prvog dana suđenja Zagrebačkoj banci.