Napokon pronađen francuski heroj Vukovara, majka Lyliane dočekala mir za kojim je tragala desetljećima

Tijelo Jeana-Michela Nicoliera, Francuza koji je dobrovoljno branio Hrvatsku, pronađeno nakon 34 godine, stotinjak metara od hangara uz cestu. Tri tijela ekshumirana su 15. rujna, a danas je i službeno potvrđeno da jedno od njih pripada vukovarskom heroju koji je ubijen na Ovčari, u noći na 22. studenoga 1991. godine. Dalmatinski portal prošle godine je u Vukovaru razgovarao s Jean-Michelovom majkom Lyliane Fournier koja nam je otkrila neke zanimljive detalje iz njegovog života. U nastavku pročitajte što smo tada objavili:

Jean-Michel Nicolier bio je 25-godišnjak iz Vesoula koji se 1991. godine uključio u Domovinski rat premda do tog trenutka nije imao nijednu sponu s Hrvatskom. Njegova majka je prije 14 godina napustila Francusku, preselila se u Hrvatsku i odlučila je da će na spomen svog sina ovo postati njezina država.

Ovdje se osjeća blizu sina, a upoznala je i brojne prijatelje koji su joj postali nova obitelj. Prisjetila se koliko je Jean-Michele zaljubljeno pričao o Hrvatskoj i Hrvatima.

- Rekao mi je da ću morati doći jednom kad završi rat. Pričao mi je da su ljudi ljubazni, da nisu baš bogati, ali sve što imaju podjele i da su ga jako lijepo prihvatili. Kad je prvi put stigao u Hrvatsku, zvao me na telefon oduševljen kako je prekrasan Glavni kolodvor u Zagrebu. To mu je bio prvi dojam države - ispričala nam je njegova majka. Na kraju, dogodilo se ono što je Jean-Michele planirao, preseljenje u Hrvatsku. Nažalost, odlučila se na taj potez u potpuno drugačijim okolnostima.

Lyliane Fournier nam je ustupila fotografije svog sina Jean-Michela Nicoliera

Za sinovu odluku da ode u Hrvatsku, dijelom je, kaže, i sama bila kriva. Nije ga mogla spriječiti da spakira kofere i krene prema kolodvoru. Štoviše, razumjela ga je i mogla mu je samo pomoći lijepo složiti odjeću.

- Voljela sam s njim podijeliti priče o događajima u svijetu, pričali smo o geopolitičkim odnosima, puno smo čitali o tome i zanimalo nas je to. Jako puno se informirao, kao i ja. Kada je već bilo jasno da će doći do velikog sukoba unutar Europe, o tome smo dosta pričali, a unutar Jean-Michela je kuhalo i htio je u Hrvatsku. U to vrijeme on je radio u Švicarskoj u osiguranju, a u srpnju je stigao u Francusku kako bi mi priopćio: 'Čuj, odlučio sam, idem u Hrvatsku'. Zadnji trenutak mi je takvo nešto rekao. Kazao mi je: 'Imam 25 godina, ne možeš promijeniti odluku. Dođi mi barem pomoći pakirati kofer. Idem u Hrvatsku' - prisjeća se njegova majka.

Nije imala izbora. Pomogla mu je spakirati kofer i pozdravili su se na ulici. Nije htio da ga otprati na kolodvor. 

Zamolio ju je da mu posudi svoj križić s prve pričesti, obećao je da će joj ga vratiti kad dođe u Francusku. 

- Vratit ću ti ga, a on će me štititi. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje - rekao je Nicolier prije odlaska na ratni put koji ga je u rujnu 1991. zajedno s posljednjim dragovoljcima HOS-a doveo do Vukovara.

Jean-Michel je u vukovarskoj bolnici francuskoj televiziji rekao da ne želi napustiti Vukovar. Francuski reporteri razgovarali su s njim nekoliko sati prije nego što je odveden na Ovčaru. Mladić je sunarodnjacima tadašnju situaciju u Vukovaru opisao riječju - klaonica. 

- Klaonica, klaonica, klaonica - rekao je odjeven u plavi ogrtač.

Više puta su mu nudili da izađe iz Vukovara, da ga vrate u Francusku, ali je ostao. Do zadnjeg daha se borio za grad u kojem se danas most zove njegovim imenom. Baš most je idealna simbolika za tog mladića. Most koji spaja Srijem i Slavoniju. 

Pitali smo njegovu majku je li točno da se njezin sin namjeravao preseliti u Hrvatsku nakon rata. Uz osmijeh je potvrdila: 'Oui, oui, oui! Da, namjeravao je ostati živjeti u Hrvatskoj. A sad sam i ja odlučila zatražiti državljanstvo', otkrila je prošle godine za Dalmatinski portal.