Marković: Tragokomedija na kišnoj rivi slobodarskog grada Supetra

Gradonačelnica Supetra Ivana Marković prokomentirala je javno okupljanje zbog uklanjanja murala HOS-u u gradu.

'U razmišljanju kako opisati otužni skup u ponedjeljak padali su mi na pamet različiti termini, ali mi se tragikomedija nametnula kao najtočniji opis. Učili su nas u školi što je tragikomedija ali morala sam potražiti što je tragikomedija u stvarnom životu. Kaže da označava 'situacije u kojima se isprepliću smiješno i tužno, apsurdno i ozbiljno  gdje se elementi tragedije i komedije sudaraju i međusobno poništavaju'.

Upravo takav sudar dogodio se na kišnoj rivi slobodarskog grada Supetra.

Najviše me na to asocirala ova slika s kraja skupa, otužnija i iskrenija od samog performansa. Nekoliko ljudi snimljenih s leđa kako se udaljavaju niz mokru rivu. Kiša, sivi tonovi, kapuljače, kišobrani. Tijela povijena, bez ikakve geste prema publici jer publike nema. Jedna osoba vuče zvučnik prekriven plastičnom kesicom, kako bi ga sačuvala od kiše za neki budući 'nastup'. Prostor je prazan. Nema mase, nema okupljanja, nema reakcije. Samo odlazak.

Grad u pozadini stoji mirno i ravnodušno: palme, kuće, luka i Supetar koji nastavlja živjeti svoj stvarni život. To su činjenice.

A onda dolazi značenje i tu nastaje čista tragikomedija.

Kadar je snimljen s leđa. Ne gledamo govornike, vođe ni aktere povijesti, nego ljude koji se povlače. Leđa ne simboliziraju snagu, nego kraj. Tišinu nakon pokušaja. To je potpuna suprotnost o njihovom uvrnutom političkom mitu o moći, nastupu i kontroli prostora.

Plastična kesica preko razglasa možda je najjači detalj cijelog prizora. Patetične parole, 'uzviđeni' govori i zazivanje toga da odem iz Hrvatske svedeni su na prijenosni zvučnik koji se mora zaštititi od kiše. Ideologija reducirana na logistiku. Pokušaj velikih riječi sudarenih s banalnom svakodnevicom.

Kiša ovdje nije romantična ni dramatična. Ona je dosadna, uporna i ravnodušna  baš kao i prostor koji je prevelik za tako mali skup. Ne daje veličinu prizoru, nego naglašava njegovu uzaludnost i marginalnost.

Najporaznija je odsutnost publike. Nitko ih ne ispraća, nitko ne plješće, nitko ne dobacuje. Nema konflikta, nema otpora, nema straha. To je najvažnije. Samo tišina. A tišina je najgora stvar za one koji žele proizvoditi prijetnju i osjećaj moći. Jer jedino što se čulo je njihovo urlikanje u nadi da proizvedu strah.

Grad u ovom kadru nije pozornica, on je kontrast. Grad ostaje miran, stabilan i stvaran. Oni odlaze. I upravo u tome leži vizualna potvrda njihove potpune nepovezanosti s mjestom u kojem su pokušali ostaviti trag. Jer sa njim nemaju ama baš nikakve veze.

Zato je ovaj skup bio Supetru tragičan: jer je potpuno isključen iz stvarnog političkog i društvenog trenutka, kao da postoji u vlastitom filmu. Njihovi simboli, parole i konfuzna vika ne artikulira stvarne probleme, nego djeluju prazno, dezorijentirano i kao da pripadaju nekom drugom vremenu i prostoru.  A istovremeno je komičan ne zato što je duhovit, nego zato što se sav 'povijesni trenutak' doslovno uhvaćen  u prizoru povlačenja mokrog zvučnika po rivi  pokrivenog plastičnom kesom, dok grad mirno nastavlja dalje.

Njihov stvarni cilj nije bio govor - bio je strah. Jer strah je moć. O, kako to dobro znamo.

Ali poruka svih nas mora biti jasna: ne bojimo se!

Jer takvi,  kao i oni koji ih šalju pred naša vrata, a vrlo dobro znamo tko su i tko  ih hrani , nemaju moć nad onima koji se ne boje. I zato sam to jutro bila na svom radnom mjestu. Potpisivala dokumente i slagala raspored za sutra. 

Ovaj otužni, tragikomični skup ilustrirao je i dva jasna smjera Hrvatske.

Jedan je Hrvatska ispraznih parola, crnih i neslužbenih zastava, stalnog povlačenja društva u prošlost, podjela i mržnje prema svima koji misle drugačije. Proizvodnja straha. To nije zaštita društva  to je njegovo mrcvarenje.

Drugi je Hrvatska konkretnih rezultata. Hrvatska rada, odgovornosti i nastojanja  rješavanja problema. EU projekata. Uza svakodnevne probleme .I mukotrpan rad. Hrvatska u kojoj je Supetar jedan od rijetkih gradova s rastom broja stanovnika većim od 6 %, grad s najvećim postotnim porastom broja učenika u zemlji  dok se drugdje škole zatvaraju, mi gradimo novu. Upravo za to je zaslužna gradska uprava ispred koje su odradili tragikomičan performans.

I to je, zapravo, sve što treba znati o ovom skupu.

(P.S. Jedina regularna i zakonom propisana zastava toga dana u Supetru bila je ona izvješena ispred zgrade Gradske uprave Grada Supetra)', poručila je.