LATKOVIĆEVI BRANITELJI: 'Radovi na Vruji započeli su još 2011. godine, zašto nadležna tijela u 12 godina nisu poduzele mjere?'

Imamo prvu reakciju Damira Primorca i Mirne Cambj, branitelja Stipe Latkovića na osuđujuću presudu splitskog Općinskog suda prema kojoj zbog bespravne gradnje u zaštićenom području Vruje mora godinu dana u zatvor. Državno odvjetništvo optužilo je 2022. Latkovića i njegovu tvrtku Point za deset godina bespravne gradnje u Vruji. 

'Prije započinjanja bilo kakvih radova na području Vruje, odgovorne osobe tvrtke Point pravodobno su poduzele sve potrebne radnje radi pribavljanja relevantnih suglasnosti i odobrenja nadležnih tijela te su iste u najvećem dijelu i ishodovale. Suglasnosti su pribavljene od nadležnih institucija, uključujući Hrvatske ceste, Hrvatske šume, Vatrogasnu zajednicu, Ministarstvo zaštite okoliša Republike Hrvatske, Općinu Zadvarje, Grad Omiš, Lučku kapetaniju, kao i od drugih stvarno nadležnih tijela. 

Imajući u vidu činjenicu da je riječ o izrazito strmom i geomorfološki osjetljivom terenu, s povećanim rizikom od aktiviranja klizišta, izloženosti snažnim udarima valova te utjecaju podzemnih voda, tvrtka Point je dodatno angažirala nadležne i specijalizirane institucije u Republici Hrvatskoj radi izrade stručnih elaborata. U navedenim elaboratima izričito je navedeno kako je nužno žurno poduzeti i provesti odgovarajuće mjere sanacije, budući da je postojala neposredna opasnost za život i zdravlje ljudi te za imovinu znatne vrijednosti. 

Slijedom toga, ako je prije početka radova ishođena većina potrebnih odobrenja te su pribavljena relevantna stručna mišljenja o nužnosti provedbe sanacijskih mjera na području Vruje, ostaje nejasno na čemu bi se temeljila eventualna tvrdnja tužiteljstva o postojanju namjere tvrtke Point i odgovornih osoba za počinjenje kaznenih djela protupravne gradnje. Takvu namjeru u konkretnom slučaju ne nalazimo niti je ona potkrijepljena činjenicama. 

Ne treba zanemariti ni činjenicu da su, prema navodima iz optužnice, predmetni radovi započeli još 2011. godine. Stoga se opravdano postavlja pitanje iz kojih razloga nadležna tijela, tijekom razdoblja duljeg od dvanaest godina, nisu poduzela zakonom propisane mjere radi sprječavanja ili uklanjanja navodno nezakonitih zahvata, već su tek 2023. godine pristupila njihovom uklanjanju. 

Ovakva vremenska dinamika postupanja otvara legitimna pitanja u pogledu pravne sigurnosti, dosljednosti institucionalnog nadzora i pravodobnosti reakcije nadležnih tijela, osobito imajući u vidu da je tijekom čitavog tog vremenskog razdoblja bila komunikacija s nadležnim institucijama te su izdavane određene dozvole i akti vezani uz predmetne zahvate. 

Naravno da nismo zadovoljni presudom, ali ćemo najprije pričekati zaprimanje pisanog otpravka presude kako bismo se detaljno upoznali s njezinim obrazloženjem te potom, nakon pravne analize, odlučiti o zakonskim osnovama i razlozima za podnošenje žalbe'.