'Da je netko pitao Matu Buljubašića i mene na presici u prosincu 2024. bismo li pristali da se u hotel 'Zagreb' usele umirovljenici pod uvjetom da zasluge preuzmu drugi, mi bismo odmah potpisali, jer mi smo takvi, političari s greškom. Ali nisu nas pitali. Drago nam je zbog umirovljenika, a meni je drago i zbog bahatog pojedinca koji je bio nepotrebno neugodan prema jednom od kamermana kao da mu snima ćaćino, a sad je u fazi pakiranja zbog primopredaje objekta'.
Poručuje to predsjednica Građanske inicijative 'Spit je naš', Marina Kovačević, ističući kako 'sve jednom sjedne na svoje mjesto.
'S naše presice u prosincu 2024. kad su nas i novinare potjerali 's vojnog objekta' na trotoar, dok su splitski političari gledali kamo će na skijanje, a samo se vrijedni Davor Matijević borio za iste cijene čokoladnog namaza i wc papira kao u Hercegovini...
Kad je Puljak nudio Plenkoviću Duilovo 'da i ovaj dio bude lijep', svi su šutjeli kao zaliveni... Eh, di je naša mladost te daleke 2024. godine... A tek prapovijest 1998. kad su SDP i HSLS u Gradskom vijeću pokazali palac dolje ASH i HSU i splitskim umirovljenicima...
Gradsko vijeće ispravilo je povijesnu nepravdu. Split sada nastupa prema Zagrebu kao grad s kičmom. Do kada će, ne zna se. Tko je tu bio prikazan u medijima kao prašnjava lokomotiva, a tko kao blistavi vagon restoran? Samo, u vagon restoranu je hrana loša i skupa, to svi znaju i opet idu...', zaključuje Kovačević.