Grad Split ponovno izgubio spor, Kneževiću i ostalima trebaju isplatiti 13 milijuna eura plus kamate

Dunja Ljubičić, sutkinja Općinskog suda u Splitu, po drugi put je usvojila tužbu Nebojše Kneževića i još troje tužitelja te presudila u njihovu korist. Grad Splitu je naloženo da im isplati 13 milijuna eura plus kamate za terene na TTTS-u na kojima se nalaze nerazvrstane ceste. Ranija presuda postala je pravomoćna, no odvjetnici Damir Primorac i Toni Mandić uspjeli su revizijom kod Vrhovnog suda dobiti novo suđenje.

Tužba je podnijeta još prije 10 godina, tada je vrijednost metra kvadratnog procijenjena na 200 eura, ukupno 10,8 milijuna eura. U novom postupku napravljeno vještačenje u kojem je značajno smanjena kvadratura koja bi se trebala isplatiti, a postavilo se i pitanje zastare.

Sutkinja Ljubičić u presudi navodi kako je Nebojša Knežević iskreno, jasno i logično prepričao sva događanja vezana za predmet spora jer je bio najupućeniji u pregovore s Gradom Splitom.

'Prije svega tužitelj Knežević objasnio je koji su bili stvarni razlozi da se on, njegova obitelj i prijatelji uključe u kupovinu nekretnina na TTTS-u s obzirom na tadašnja nesretna vremena i neizvjesnost koja je njega osobno pratila u želji da ostvari imovinu koja bi mogla poslužiti za ostvarenje osobnog cilja, a to je briga i osiguranje buduće brige oko njegovog bolesnog sina.

Tužitelj je sudu ukazao na niz činjenica koje su dokazivale okolnost da je tuženik pregovarao s figom u džepu, kao i na činjenicu da je tuženik na čitav niz načina pokušao otežati ostvarenje njegovih prava, čak i kada je pokrenut ovaj postupak.

Između ostalog, upozorio je da je za vrijeme pregovora tuženik od Županijskog državnog odvjetništva u Splitu tražio da se uključi u slučaj kako bi tužiteljima osporili pravo suvlasništva. Indikativno je da je Državno odvjetništvo na ovu intervenciju tuženika odgovorilo kako nema namjeru pokretati nikakve sporove koji bi poslužili da se njima ospori pravo suvlasništva jer bi to bili sporovi koji bi iziskivali velika financijska sredstva, a uspjeh ne bi bio zajamčen obzirom da tužitelji mogu dokazati da su suvlasništvo stekli u dobroj vjeri.

Valja skrenuti i pozornost i na činjenicu da je tuženik predložio da se o trajanju parnice obavijeste nadležna državna odvjetništva pa je tako dobiveno očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu da oni neće stupiti u parnicu kao umješač jer su utvrdili da se radi o nerazvrstanim cestama u vlasništvu Grada Splita zbog čega RH ne može biti ni u kakvom pravnom odnosu i nema pravnog interesa za stupanje u parnicu.

Ništa manje nije značajno nije ni to što je tuženik u svibnju 2015. predložio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog pokretanja triju tužbi pred Trgovačkim sudom u Splitu radi utvrđivanja ništetnosti kupoprodajnih ugovora kojima su tužitelji stekli pravo suvlasništva. Ovaj sud naravno nije prihvatio prijedlog tuženika da se postupak prekine pa je kasnije tuženik povukao sve tužbe', navodi se u presudi.

Odbijen je prigovor zastare. 

'Tužitelji su za činjenicu da bi vlasništvo predmetnih nekretnina trebalo prijeći u vlasništvo tuženika saznali nakon što je u srpnju 2011. na snagu stupio Zakon o cestama. Kako su tužbu podnijeli u srpnju 2014., to je više nego jasno da nema govora o zastari njihovog potraživanja. Od ništa manjeg značaja nije ni činjenica je između stranaka 2013. potpisan sporazum, koji u naravi predstavlja priznanje obveze tuženika na isplatu. 

Konkretni sudski postupak ne može ni u jednom segmentu zamijeniti postupanje koje je propisao Zakon o cestama. U ovom postupku ne može se projektirati cesta, izvršiti izdvajanje dijelova nekretnine. Upravo zato zakonodavac kaže da nakon što se donese odluka da će nešto biti cesta, treba nastaviti daljnje postupanje sve do trenutka kada se treba pokrenuti postupak izvlaštenja, odnosno naknaditi prava upisanih vlasnika i suvlasnika. Slijedom svega prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti, osim djelomično u dijelu u kojem je tražena zakonska kamata na isplatu', stoji u presudi. 

Sutkinja se osvrnula i na to što je i na posljednjoj raspravi ponovno zatraženo njezino izuzeće, kao i izuzeće predsjednika Općinskog suda i njegovih zamjenika. 

'Valja kazati da uredujući sudac nema i ne gaji nikakav animozitet prema tuženiku, da uredujući sudac sudi u predmetima u kojima je tuženik često stranka i nikada u tim predmetima tuženik nije tražio izuzeće suca zbog animoziteta.' 

Presudom je Grad Split obavezan naknaditi parnični trošak tužiteljima u iznosu od 620 tisuća eura. 

Imamo komentar odvjetnika koji su zastupali Grad Split. 

'Iskreno, već nakon prošle rasprave na kojoj su odbijeni naši dokazni prijedlozi koji se odnose na utvrđivanje odlučnih činjenica na koje je u ukidnoj revizijskoj odluci ukazao Vrhovni sud RH te činjenice da je istom prigodom odmah zaključeno raspravljanje i određena objava presude, bilo nam je jasno da će prvostupanjska presuda biti donesena u korist tužitelja. Upravo zbog ovakvog scenarija, koji je bio izvjestan od samog početka, Grad Split tražio je izuzeće raspravne sutkinje, čemu nije udovoljeno, unatoč činjenici da je zbog potencijalne nepristranosti već jednom bila izuzeta od suđenja u predmetu ovih stranaka. 

Što se same presude tiče, s obzirom da prvostupanjski sud nije izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koje je upozorio Vrhovni sud, odnosno da je u ponovljenom postupku u potpunosti zanemarena uputa Vrhovnog suda, kao najvišeg suda u RH, prvostupanjski sud je ponovno pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. 

Isto tako, prvostupanjski sud počinio je i čitav niz bitnih povreda odredaba parničnog postupka te je naposljetku i pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava zbog čega smatramo da je prvostupanjska presuda nezakonita, kao i prvi put. 

Sve navedeno, kao i sve druge nezakonitosti, odnosno, nepravilnosti počinjene u tijeku postupka i prilikom donošenja presude, detaljno i obrazloženo ćemo navesti u žalbi koju namjeravamo pravodobno izjaviti u dogovoru sa strankom, s tim da čvrsto vjerujemo kako će povodom naše žalbe Županijski sud u Zagrebu uočiti te nedostatke i postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i uputom Vrhovnog suda te u konačnici donijeti drugačiju odluku, prije svega utemeljenu na zakonu', kazali su nam odvjetnici Primorac i Mandić.