DI JE ZAPELO? Kako su konzervatori od centra Splita napravili Kinshasu

Fotogalerija (16)

'Broji se sitno do asfaltiranja', jedan je od naslova posvećen radovima zapravo u strogom centru grada, u Ulici Domovinskog rata i u blizini Županije i Pravnog fakulteta. Cesta i dio nogostupa raskopani su zbog rekonstrukcije, a onda i arheoloških istraživanja dragocjenih nalaza u njihovom podzemlju.

'Sitno' se, po tom naslovu, brojalo u lipnju ove godine, nakon punih sedam mjeseci radova i bezbroj izgubljenih živaca, uoči špice turističke sezone i najvećih prometnih gužvi. Čak i najvećim pesimistima bilo je teško zamislivo da će jedna od najvažnijih gradskih prometnica u tom periodu biti ostavljena na jednom batrljku, zapravo u formi gradilišta kroz koje se valja probijati.

No upravo to se, eto, dogodilo.

Ljeti smo ovdje bilježili konstantne gužve, zastoje i nerviranja, ali i nekoliko slučajeva potpune blokade - kada bi se pokvario neki autobus ili dogodio kakav manji sudar, pa bi promet bio preusmjeren na ionako začepljenu Vukovarsku.

Općem dojmu da se nalazimo u kakvoj Kinshasi a ne uređenom europskom gradu, dakako bez namjere da uvrijedimo drage Kongoance, pridonosilo je vrlo neuredno i loše ograđeno gradilište s kojeg je letjela zemlja i slijevalo se blato, lepršale su plastične trake i često ga je bilo moguće 'presjeći' autom ili motorom, pa je nastajao i dodatni kaos. 

Vrijedni arheološki nalazi pritom su ostali otkopani i izloženi poprilično surovim atmosferilijama, od višetjednih nesnosnih vrućina do nekoliko antologijskih potopa nakon kojih bi ponovno granulo sunce i blato bi se pretvorilo u tvrd, gotovo neprobojan sloj zemlje.

No kako je moguće da u drugom najvećem gradu u državi jedna od najvažnijih gradskih prometnica bude raskopana i napuštena više mjeseci, da se vozači prepuste isključivo debljini svojih živaca, da se hitne službe moraju dovijati još kreativnijim načinima i putevima za doći do mjesta intervencije i da, eto, čak i nalazi djelomično stariji od Dioklecijanove palače ostanu stajati na vjetrometini?

Pa, imamo odgovor na to koliko god skandalozno zvučao: konzervatori su bili na godišnjem odmoru.

Naime, dok što su gradske službe punih sedam mjeseci strpljivo čekale njihove naloge, gledali kako se ruje jedan pa drugi prometni trak, privremeno nasipali prilaz zgradi Općine kako bi ondje mogle biti donesene kutije s birališta kako bi se mogli brojati glasovi, trpjeli kritike javnosti i medija, konzervatori su se ponašali prilično ležerno. Njihovi postupci i odluke, naime, nisu vezani ama baš nikakvim rokovima i drugim ograničavajućim faktorima, pa ćemo laički reći da mogu zajebavati kada hoće i koga hoće.

Makar će cinici reći da znaju birati: kada je recimo u Stobreču otkriveno spektakularno nalazište iz grčkog doba, stoljećima starije od naše Palače, svoja rješenja i uvjete izdali su neobično brzo - a za jedan dio nalazišta zaključili su da ga ne treba posebno štititi bez da su ga uopće i iskopali.

No dobro, ako se vodimo logikom da kod Općine moraju biti pažljivi - potvrđeno je da se ovdje nalazi 'Ad Basilicas Pictas' i ogromno nalazište iz kasnoantičkog doda, a napokon je potvrđeno da se ovdje nalaze i ostaci crkve svetog Kasijana, po kojoj je Sukoišan dobio ime - kazat ćemo da se za sedmomjesečno otezanje s radovima može pronaći opravdanje.

No ono što se događalo od svibnja ili lipnja pa do jučer teška je i ultimativna sramota: apsolutno ništa.

'Kolega koji je zadužen za to gradilište je na trotjednom godišnjem odmoru i ostavio je uputu da samo pripazimo da se ondje ništa ne radi', nevjerojatan je odgovor kojega smo još prije dva tjedna dobili od jedne naivne i iskrene duše u konzervatorskom odjelu, kada smo pokušali dokučiti kojeg vraga se ispred Pravnog fakulteta ništa ne radi.

Od tada smo i u gradskoj upravi pokušavali dobiti odgovor na isto pitanje i došli do još nevjerojatnijih spoznaja: od konzervatora se u više navrata tražilo da daju svoje odobrenje i uvjete za nastavak radova - znamo za dva datuma, 23. srpnja i 17. kolovoza - no odgovor nikako da dođe sve do sredine ovog tjedna, dakle prekjučer.

Premda on zapravo uvijek glasi jednako: 'dozvoljavaju se radovi uz arheološki nadzor, a ako se pronađu nalazi potrebna su arheološka istraživanja'. Takav je i ovaj put.

A nakon radova, barem za nalazišta poput ovoga, razvoj događaja je vrlo predvidiv - pronađeni nalazi se dokumentiraju, zaštite i zatrpaju, nema tu velike filozofije.

Ljetna stanka splitskih konzervatora, dakle, traje otprilike kao ljetna shema na HRT-u: beskrajno, usprkos realnim uvjetima i stanju na cestama.

A nakon što je gradilište ovog tjedna ponovno postalo aktivno, u četverokutu aktera uključenih u ovaj posao - Gradu Splitu koji naručuje, konzervatorima koji nadgledaju, arheolozima koji istražuju i 'Cestaru' koji izvodi same radove - doznajemo senzacionalnu vijest da bi mogli biti završeni u roku od dva do tri tjedna.

Pisanog roka ipak nema, znate kako je to s konzervatorima kada se dignu na krivu nogu ili kada odu na godišnji ili bolovanje.

U tom roku ovdje bi trebalo biti posađeno osam novih magnolija, na mjestu posječenih starih sofora koje su se pokazale kao vrlo loš izbor za urbano područje: em se korijenje neobuzdano širi uništavajući asfalt (pa i arheološke nalaze ispod njega), em su im grane krhke i lome se za svakog većeg nevremena pa predstavljaju i fizičku opasnost.

Druga važna vijest jest da bi se za nekoliko tjedana radovi trebali prebaciti na suprotni, zapadni kolnik Ulice Domovinskog rata, gdje će se također temeljito sanirati kolnik, pločnik i parkiralište te izvaditi sofore i posaditi magnolije. Za vrijeme tog kopanja također će trajati arheološki nadzor, što znači da su izvjesna i arheološka istraživanja, a to opet znači da nam je svima naoružati se strpljenjem i čuvati živce.

I nadati se da, zaboga, nećemo i idućeg ljeta na istom mjestu gledati cirkus.

DATUMI KOJE ĆEMO PRATITI:
- 1. listopada, do kada bi Ulica Domovinskog rata, odnosno ovaj njen dio, napokon trebala biti vraćena u normalnu širinu
- 1. lipnja iduće godine, kada ćemo procijeniti traje li još uvijek zajebavanje konzervatora sa Splićanima, ovaj put na zapadnom dijelu iste ulice

Audio verzija članka može se poslušati ovdje: 

***

Programski sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija