USKOK je pred sudom u Splitu podigao optužnicu protiv carinika Ž. M. zbog kaznenih djela primanja mita, zlouporabe položaja i ovlasti te krivotvorenja isprave.
Terete ga da je početkom 2023. kao carinski službenik na prijelazu Kamensko na štetu tri trgovačkog društva i jednog obrta, koji su iz BiH uvozili stolariju za kupce, zatražio da mu po svakom uvozu i za ovjeru svake uvozne deklaracije plate od 30 do 50 eura kako bi im prihvatio cijenu robe iz faktura i ne bi neosnovano povećao vrijednost robe iznad vrijednosti za koju su oslobođeni carinskih davanja.
Nakon što su pristali, uputio ih je da novac ostave u ladici radnog stola u uredu otpremnog trgovačkog društva u točno određenoj bilježnici. Od agentice tog otpremnog društva tražio je da mu fotografira fakture ili robu u vozilu i pošalje mu ih.
Znajući da nema odobrenje za udaljeni pristup informacijskom sustavu Carinske uprave i da postupa protivno uputi za korištenje sustava te uputi o sustavu analize rizika, spajao se s udaljenog računala i izvan radnog vremena te je bez obavljanja neposredne kontrole usklađenosti podataka u deklaraciji i priloženih dokumenata, kao i njihove usklađenosti s robom koja se uvozi i provjere prijevoznog sredstva, ispunjavao obrasce rezultata kontrole neistinitim podacima kao da je proveo kontrolu i nije utvrdio nepravilnosti. USKOK ga tereti da je pribavio protupravnu imovinsku korist od najmanje 200 eura.
Okrivljeni je na ispitivanju u USKOK-u negirao sva kaznena djela. Pitali su ga je li poslove carinika obavljao od kuće. Kazao je da nije, nego da ih je obavljao u kafiću za vrijeme pauze. Ima računalo koje je nosio u kafić za vrijeme pauze i njegovi šefovi su to znali. Tvrdi da nije uzeo nikakav novac.
Carinska agentica tvrtke u čijem je uredu ostavljan novac kazala je kako je s okrivljenim bilo teško raditi jer je bio bahat i nagle naravi. Primijetila je da ne radi po pravilima službe i da je bio neugodan prema strankama. Nepotrebno je dizao carinsku vrijednost robe opravdavajući se kako on ima pravo na to. U razgovoru s komitentima saznala je da je tražio novac i prijetio da će inače podići vrijednost robe i da će stranke platiti puno viši PDV. Na to su joj se požalili komitenti. Jedan joj je otkrio da je okrivljenog prijavio nekome u Split. Ne zna kome.
Zbog dizanja vrijednosti robe prilikom uvoza, situacija je kulminirala do takvih razmjera da komitenti nisu htjeli prevoziti robu kada je okrivljeni radio. Osobno je bila prisutna kada su komitenti stavljali novac u ladicu za okrivljenika. Stol je bio u prostorijama tvrtke u kojoj je radila, odmah do sobe okrivljenog.
Ona bi izvršila carinjenje nakon čega bi komitent posebno ostavio 30 eura. Tvrdi kako s tim nije imala ništa. O svemu je obavijestila šefa okrivljenog, no ovaj nije poduzeo ništa.
Bojala se da ne izgubi posao zbog ponašanja okrivljenog. Jedne prigode je zbog straha ostavila 30 eura umjesto komitenta sve kako okrivljeni ne bi njezinim komitentima radio nepotrebne probleme za idući uvoz robe.