Barbir o incidentu u Splitu: 'Ne želim da moja djevojčica odrasta u državi straha'

Saborski zastupnik i splitski gradski vijećnik Damir Barbir uputio je javnosti apel na razum, toleranciju i zajedništvo u svjetlu nedavnih događaja koji su, kako je istaknuo, unijeli nemir i podjele u grad.

U priopćenju pod naslovom 'Grad koji diše i budućnost koju gradimo' progovorio je iz osobne, ljudske perspektive, i to kao otac i kao građanin koji, kako je naveo, vjeruje da Split mora ostati grad slobode, poštovanja i međusobnog uvažavanja.

Istaknuo je kako vjeruje da je ovo važan trenutak da kao društvo progovorimo o vrijednostima koje nas spajaju i o odgovornosti koju svi nose prema budućnosti grada i djece. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

'U posljednjim danima svjedočimo prizorima koji su unijeli nemir i težinu u naš grad. Split je oduvijek bio grad slobode, ponosa i velikog srca, grad koji se zna boriti, ali i razumjeti. Ne smijemo dopustiti da postane mjesto tišine i straha. Split mora disati, mora živjeti punim plućima, otvoreno i hrabro, kao što je to činio oduvijek.

Ne trebamo se sramiti onoga što jesmo. Trebamo biti ponosni na svoje misli, na svoju snagu i na toplinu koja nas čini ljudima. Naša različitost nije slabost nego dar. Jer samo grad u kojem se ljudi međusobno poštuju i prihvaćaju može biti grad koji istinski živi. Tolerancija je tek početak, ali pravi je cilj suživot - onaj iskren, utemeljen na međusobnom povjerenju, uvažavanju i poštovanju. To je ono što nas čini boljima, što nas odvaja od ravnodušnosti i daje nam dušu.

Kao otac, ne želim da moja djevojčica odrasta u državi straha. Ne želim da se boji misliti svojom glavom, govoriti istinu ili voljeti različito. Želim da odrasta u zemlji koja diše slobodno, u gradu koji joj pruža sigurnost i nadu, među ljudima koji se ne boje drugačijeg pogleda nego ga slušaju i uče iz njega.

Jer svaki naš današnji izbor, svaka riječ i svaka gesta stvaraju svijet u kojem će ona živjeti sutra. Hoće li taj svijet biti svijetao ili taman, ovisi o nama - o tome hoćemo li izabrati razum umjesto straha, razgovor umjesto tišine, suosjećanje umjesto mržnje.

Zato birajmo razum, birajmo hrabrost, birajmo suživot i slobodu. Budućnost ne dolazi sama, budućnost se stvara. Za nas, za naš grad, za svako dijete koje tek počinje sanjati.

Split ne smije šutjeti. Split mora disati. I dok diše razumom, nadom i ljubavlju, živjet će punim srcem. Premalo nas je. Gradimo mostove među nama i rušimo zidove koji nas razdvajaju.'