'Ivo Pukanić je izgubio glavu radi toga:' Prijetnje i salve uvreda taksista u splitskoj trajektnoj luci

– Ti si jedna obična luda, bolesnica, đava, psihopatka... Pogledaj se na šta ličiš. Moca i sina i Duha svetoga. Zamisli kako ti je život dosadan. Šta tebe boli ku*ac šta nemam koncesiju? – ispalio je taksist na kojeg su nas ranije upozoravali djelatnici Jadrolinije, Lučke uprave i zaštitari.

To je bio tek početak. Bit će toga još; uvreda, galame, prijetnji, pa i neizravnih poruka tipa da je 'Ivo Pukanić izgubio glavu' zbog posla kakvog obavlja potpisnica ovih redaka.

Krenimo redom. 

U četvrtak, 11. rujna, rano ujutro otišli smo u splitsku trajektnu luku na poziv zaposlenika koji kažu da su siti vrijeđanja i 'deranja' gostiju. Njihova imena ne navodimo jer su, na kraju sezone, iscrpljeni od neugodnosti i verbalnih napada kojima su izloženi dok samo pokušavaju raditi svoj posao.

Sramota za državu

Jedan od njih nas je slikovito uveo u priču:

– Danas ne trebaš pljačkat banke, samo kupiš taksi oznaku i dereš ljude – rekao je jedan od zaposlenika. Dodao je da pritom stvaraju takav nered u luci da djelatnicima Lučke uprave i Jadrolinije postaje teško obavljati posao za koji su plaćeni.

Mornar nam je opisao kako se taksiji znaju toliko približiti trajektu da posada ponekad ne može ni spustiti rampu. S palube, kaže, svakodnevno gledaju slične scene - prizore koji su, po njemu, sramota za državu kroz koju prolaze milijuni turista.

Njegove riječi potvrđuju i drugi koje smo ondje zatekli: od koncesioniranih taksista do djelatnika Lučke uprave i zaštitara. Svi prstom pokazuju na istu grupicu ljudi. Nisu problem svi taksisti, nikako ne većina, a pogotovo ne oni koji posjeduju koncesiju i pridržavaju se zadanih pravila u lučkom području. Riječ je o nekoliko konkretnih osoba zbog kojih ostali ispaštaju.

Čim smo stigli, naišli smo na intervenciju policije. Djelatnik Lučke uprave objasnio nam je da je upravo jedan od tih taksista pozvao policiju na zaštitara.

Razlog? Nije mu htio podići rampu da bi se dovezao direktno do trajekta na Gatu sv. Petra.

– Govorio je da ga čeka slabo pokretna žena. Ali znam ja tko je on. Njih deset stvara probleme cijelo ljeto. Može on zvat policiju, ali ne može ništa jer zaštitar radi po zakonu – objasnio nam je.

Kilometar 40 eura

– Oni su vam tipovi koji naplaćuju kilometar po 40 eura. Bili su inspektori iz Zagreba, skinuli mu tablicu, a on sutra dođe s drugim autom – rekao je isti djelatnik.

Prema riječima naših sugovornika, o svemu su obaviještene nadležne službe – carina, prometna inspekcija, državni inspektorat, policija, gradsko redarstvo. Imaju snimke, imaju registracije, ali nema reakcije.

– Najviše im pašu gosti s Hvara jer su bogati. Njih mogu oderat. Nađu žrtvu, izvedu je van, uzmu kofere... A kad ti uzmu kofere, imaš osjećaj da više nemaš izbora. Čim stvari završe u gepeku – gotovo je. Poslije se možeš žalit koliko oćeš – kazao je zaposlenik iz luke.

– Znaju naplatiti 400, 600 eura do aerodroma. A koncesionari koji poštuju pravila naplate 50, 60 maksimalno. I jasno im je istaknuta cijena. A ovi nemaju ni oznaka, ni cijene, ni koncesije – rekao je drugi.

Direktor Lučke uprave, Vice Mihanović, podsjeća da je do sada izdano 165 koncesija za taksi vozila u luci, uz aplikaciju koja služi za raspodjelu stajališta. Time, kaže, svi imaju jednake uvjete i mogućnost rada. Naglašava, međutim, da nitko, bez obzira ima li koncesiju ili ne, nema pravo zaustavljati se na gatu gdje pristaju trajekti i katamarani. 

Unatoč tome, određeni vozači to svakodnevno rade.

– Najčešće su na gatovima 11C, 21 i 16. Tamo dolaze katamarani s Hvara. Evo vam i registracije. Zapišite ih – rekao je zaposlenik, napamet izgovarajući brojeve registarskih oznaka, modele, boje i marke automobila. Stotine puta ih je prevrtio u glavi, čini se da bi mogao u snu nabrajati imena pojedinaca, kombinaciju brojeva i slova na pločicama automobila. Prepoznaje vozače po hodu, tetovažama, frizuri i odjeći... Većina ih je, kažu, već objavljena u medijima zbog naplate apsurdno visokih cijena za prijevoz putnika. 

Upućujemo se na Gat sv. Duje. Oni taksisti s koncesijom parkirani su iza ograde, uz rub prometnice koja vodi prema Jadranskom mostu i izlazu iz luke. No baš na gatu su četiri taksista. Baš tamo gdje je direktor Lučke uprave rekao da niti jedan ne može stajati i parkirati vozilo. Od četiri, samo jedan od njih nam je na kraju pokazao koncesijsku dozvolu. Drugi je narodski rekao da što mene boli k... što on nema koncesiju.

Nakon što smo ih neko vrijeme promatrali, odlučili smo prići i pitati jednog od njih koliko naplaćuje kilometar.

– Ne znam. Zavisi. Zašto? – odgovorio je na pitanje koliko će naplatiti kilometar grupici stranaca koje je taman posjeo u automobil.

'Cijene vas ne trebaju zanimati'

Potom sam upitala goste znaju li koliko će platiti. Odgovorili su da ne znaju. Poručila sam im da slobodno pitaju. Učinili su to i taksist im je odgovorio:

 – Two euros – rekao je, a zatim se okrenuo prema meni i pitao tko sam i zašto ga, kako kaže, napadam. Predstavila sam se da sam novinarka. 

Ubrzo se uključio i kolega, objašnjavajući da je sve po zakonu, a zatim dodao da me cijene uopće ne trebaju zanimati. Da bi stvar dodatno zakomplicirali, onaj koji je planirao naplatiti dva eura kazao je da može voziti i besplatno, a drugi je cinično dobacio da mogu naplatiti i 500 eura po kilometru. I to bi bilo po zakonu.

Tada počinje lavina uvreda, upravo u trenutku kada su gosti izlazili iz auta.

– Ti si bolesnica bolesna, svjetska luda. Došla si ovde provocirat i radit probleme da napraviš neki članak. Ti si zlo, tebe će zlo pojist. Komunjarsko zlo. Ćaća mi je ratova za ovu državu, ti si zlo – vikao je jedan od vozača, kojega ćemo nazvati glavnim među njima.

On je prednjačio u uvredama, a u jednom je trenutku udario nogom u vrata automobila nakon što su gosti napustili vozilo. 

Situacija se nakratko smirila. Objašnjavali su mi da ih nitko ne može maknuti s gata, jer je 'gat njihov isto koliko i moj'.

Na ponovljeno pitanje o cijeni, 'glavni' je kazao:

 – Kilometar je dva eura, maksimalno tri – rekao je.

Ubrzo me optužio da sam mu oduzela zaradu od 25 eura i baš u trenutku dok je to izgovarao, izvadio mobitel kako bi me snimio. Naknadno smo od njega doznali da je goste trebao odvesti u hotel u Zvonimirovoj ulici, udaljen svega 700 metara od Gata sv. Duje, gdje smo se u tom trenutku nalazili.

Prijetnje prerušene u galantne ponude

Vratimo se dalje na živopisnu i žustru raspravu. U međuvremenu se uključio drugi vozač, govoreći da mi je očito dosadno u životu, nudio mi kavu, pa čak i deset eura da nešto pojedem. Dodao je i da nikad nisam napisala pametan članak, a onda se obratio kolegama tvrdeći da su 'gluplji od mene' i kako sam samo željela da me netko 'plesne'.

U jednom trenutku uvrede su poprimile drukčiji oblik, prerušene u tzv. galantne ponude.

– Mi smo džentlmeni. Ja joj mogu platit večeru, odvest je u dobar hotel ako će sa mnom provest noć. Bazen, teretana... Otiša bi ja s njom. Dobra je ona meni, brate. Lipa je ona – govorio je vozač koji naplaćuje kilometar po dva eura. Tim riječima je komentirao tvrdnju kolege da je novinarka samo došla tražiti 'plesku'.

Potom je izvukao snop novčanica i kazao da zarađuje dvije tisuće eura dnevno.

Treći se upleo i upitao me zašto novinari ne napadaju političare, nego sirotinju. Podsjetila sam ih na njihovu izjavu o zaradi od dvije tisuće eura dnevno. Spremno je uzvratio da to nije 'ništa na današnje cijene'.

Kad se razgovor skrenuo na njegovu dnevnu zaradu, 'glavni' se pokušao opravdati tvrdeći da se radi o sarkazmu i da ga nisam shvatila.

A onda prelazi na novu razinu uljudnosti. Sklopio je ruke i zazivao nebesa, zazivao je Isusa Krista da me opere od grijeha i Boga, ako ga ima, da potjera Sotonu od njih.

– Osjetim zločestu osobu. Vi se tresete. Ja vidim Sotonu u vama. Zlo izvire iz vas. Pijete tablete. Nemate dobar seksualni život. Kad je čovjek neispunjen, dođe na Gat sv. Duje i napada četvero momaka za koje ne znate ni 'ko su ni šta su. Imaju li koncesiju... I napadate ih. Zamisli koliko vam je život loš. Mrzite državu za koju su ljudi ratovali da vi ovdje bolesno šetate – rekao je.

O Butkoviću sve najbolje

U jednom trenutku ponudili su da zajedno nazovemo ministra mora prometa i infrastrukture Olega Butkovića, kako bi s njim malo raspravili o nastalom problemu, a potom utvrdili da sam nebitna kao novinarka Dalmatinskog portala i da me ministar nikada ne bi primio.

O ministru imaju samo riječi hvale:

– Ministar Butković je ugledni gospodin. Jedan od boljih ministara. Školovan, pametan čovik – složili su se.

Na kraju, sve je završilo još jednom salvom optužbi, ovaj put usmjerenih prema svim novinarima:

– Znaš koliko vi novinari života dovedete do ruba živaca? Userete se ljudima u život. Dobiju stresove, infarkte. Nema veze koliko su ljudi pokvareni. Imat ćeš dicu. Ja želim da vam se sve vrati na dici. Na najzločestiji način. Da svo zlo što ste učinili vaša dica pojedu. I uža rodbina. I vi. I svi novinari koji su zločesti. Da vam se vrati svo zlo koje sijete po gradu. Ivo Pukanić je izgubio glavu radi toga – zaključio je. 

Na kraju sam mu samo poželjela da mu se sve lijepe želje vrate, a zatim se udaljila prema koncesionarima. Oni su cijelo vrijeme sa strane promatrali tijek događaja i, čim sam im se približila, prišli su i kazali...

– Onaj najglasniji... to ti je isti koji je nedavno naplatio 640 eura za vožnju od trajektne luke do hotela na Čiovu – rekao je jedan od njih, uz kiseli osmijeh. Ponovio mi je isto ime koje su ranije isticali i ostali djelatnici s kojima smo razgovarali. 

Nisu se iznenadili onome što se upravo dogodilo. Takve scene, kažu, za njih su svakodnevica. Objašnjavaju da uredno plaćaju koncesiju na žiro račun Lučke uprave. Sličan je sustav i na aerodromu, gdje plaćaju odobrenje tvrtki koja upravlja zračnom lukom kako bi legalno prevozili putnike do terminala. Razlika je tek u nazivu dozvole. 

Posao inspekcije

– Sad zamislite paradoks. One koji ovdje u luci plaćaju koncesiju policija uopće ne štiti, a tamo na aerodromu ne možete prići terminalu ako ne plaćate odobrenje. Doslovno će vas privest ako nemate plaćeno odobrenje za aerodrom. Kako je moguće da oni ovdje u luci ne mogu uvest reda? – pitao se jedan od koncesionara.

– Ovo što ste vi sada radili, to je zapravo posao inspekcije. Kako je moguće da se ovakve stvari događaju naočigled svih – pitao se treći koncesionar.

– Problem je u tome što je država legalizirala da oni mogu naplatit koliko god žele. I tko provjerava je li račun ispravno fiskaliziran ili je to bezvrijedni komad papira? – rekli su frustrirano.

Krajem godine svima istječe koncesija, a u listopadu počinje rekonstrukcija Gata sv. Petra. Što će biti s taksistima iz splitske trajektne luke, tek se pregovara. Jedna od mogućnosti je i postavljanje rampe i zaštitara na Gatu sv. Duje gdje danas oni s kojima smo razgovarali slobodno prolaze, ulaze i izlaze, odvoze i dovoze putnike. 

Predsjednik Ceha prijevoznika Milivoj Topić naglašava da legalne koncesionare ni slučajno ne treba stavljati u isti koš s pojedincima na koje su nas upozorili.

– Godinama upozoravamo da će se ovo dogoditi. Taksi djelatnost je postala jedina kojom se bez ikakvih uvjeta može baviti tko god želi. Ne znam ni za jedan drugi posao u kojem svatko može raditi bez ikakve edukacije i potrebnih uvjeta. Sve je ukinuto – rekao je Topić.

Dodaje da bi bez koncesija nastao potpuni kaos, ali priznaje da među njima ima i onih koje se teško može nazvati taksistima.

– Zakon dopušta da svatko sam odredi cijenu, ali mi već godinama upozoravamo da takvo rješenje vodi u nered – zaključio je Topić.

Zašto nema kontrole i tko bi trebao kontrolirati lučko područje, pitali smo Vicu Mihanovića.

Rupe u sustavu

– Naše lučko područje počinje od pothodnika i obuhvaća dvije trake uz more. Da postavimo rampu i zatvorimo prolaz, u srcu sezone sav promet bi se morao svesti na jednu traku, koja je u nadležnosti Hrvatskih cesta, a to bi stvorilo gužve po cijelom gradu. Zato taj dio držimo otvorenim zbog protočnosti, ali upravo zbog toga ga ne možemo do kraja kontrolirati, pa to koriste nelegalni taksisti – rekao je Mihanović koji je dobro upoznat o kojim je pojedincima riječ. 

Obojica se, dakle, slažu u jednom: postoje rupe u sustavu koje pojedinci iskorištavaju, a na njih već godinama nitko ozbiljno ne reagira.

Splitski vozači otvoreno kažu da je najbolje biti nelegalan, jer sustav ne štiti one koji poštuju pravila. Upozoravaju na lažne taksiste, nepostojanje kontrola i činjenicu da je sadašnji zakon omogućio da svatko naplaćuje koliko želi, bez obzira na posljedice.

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture sramežljivo je najavilo izmjene zakona kojima bi se trebale ograničiti cijene i uvesti jasnija pravila – ako uopće ikada do toga dođe. Na naš upit o konkretnim koracima već tjedan dana nisu odgovorili.

Tek nakon što su mene zasuli uvredama, prilazili su nam redom drugi ljudi iz luke koji su svjedočili razgovoru potpisnice ovih redaka i taksista. Ako to možemo nazvati razgovorom. Ponovili su ono isto što su nam rekli raniji anonimni sugovornici.

Ovo nije priča o svim taksistima, nego o šačici pojedinaca čije riječi same po sebi otkrivaju tko sjedi za volanom i prevozi naše sugrađane i goste. No, njihovu poziciju dodatno učvršćuje zakon koji im omogućuje da zaista naplate kilometar – kako su i sami rekli – 500 eura. Jer mogu.