Silva Knežević, profesorica iz Karlovca, napisala je tekst podrške inicijativi Unblock Cuba, koju podupiru i mnoge građanske udruge u EU, a mi ga prenosimo u cijelosti.
'Dok se traže rješenja velikih kriza, kojima trenutno svijet obiluje, u pozadini se utire put novima.
Jeziva i tragična bliskoistočna stvarnost i svakodnevno gutanje podataka o broju mrtvih, ranjenih i gladnih čine nas, logično, potpuno fokusiranima na te neobjašnjive strahote koje se događaju bez ikakvih sankcija za počinitelje. Ili pak rat na istoku Europe, razrušeni gradovi, tisuće mrtvih i ranjenih. Zbogom, oružje pojam je koji možemo zaboraviti, dapače sve se više čini da upravo svjedočimo samoubojstvu civilizacije u nuklearnim igrama, ratovima koji ne prestaju, a iz kojih se preko leševa nastoji izvući golema korist. Jer tko bi potezao oružje, ako ne zbog koristi. Ne valjda zbog časti, taj pojam zapeo je u prošlosti.
No negdje izvan spomenutih zbivanja već se izmišljaju narkoribari i narkopredsjednici po Latinskoj Americi, pritišću se vlade, kako bi se povinovale Jačem, nude se milijunske cifre za prokazivanje, sve u najboljoj maniri divljeg zapada - traži se živ ili mrtav .
Izvan fokusa javnosti i sjednica je Opće skupštine UN-a 28./29.10. na kojoj će se još jednom razmatrati Rezolucija o nužnosti ukidanja ekonomskog, trgovačkog i financijskog embarga nametnutog Kubi, koji traje više od 60 godina. Vrijeme je da se netom prije toga pripremi teren kako se Rezoluciju opet ne bi izglasalo.
Postoje, naime, pritisci i prijetnje onima koji nastave glasati u korist Kube. Prošle godine samo dvije zemlje bile su protiv ukidanja embarga, jedna je bila suzdržana, a ove godine nastoji se privući još neki broj potencijalnih protivnika.
Šire se dezinformacije o Kubi, prijeti se kaznama i sankcijama zemljama i tvrtkama koje s njom surađuju, jer da ona aktivno potkopava mir i sigurnost, da je prijetnja međunarodnoj sigurnosti, a tako i velikom susjedu pod čijom je inače blokadom već više od pola stoljeća, da su kršenja ljudskih prava veća nego ikad prije (što je doduše, istina, jer na Otoku je i Guantanamo).
Zemlja površine oko sto tisuća kilometara sa stanovništvom oko jedanaest milijuna predstavlja globalnu prijetnju pa i nakon šezdeset godina blokade još uvijek uspijeva širiti strah. Kao vještice koje su bile prijetnja "pristojnim" obiteljima. Odrekni se istine i bit ćeš blagoslovljen. Nećemo te spaliti, samo potpiši.
Širenjem dezinformacija pokušava se prikriti da je stvarno teško stanje u zemlji posljedica embarga. Prema nedavnom izvješću ministra vanjskih poslova Brune Rodrigueza šteta koju je prouzročila ta ekonomska, trgovinska i financijska blokada između ožujka 2024. i veljače 2025. iznosila je 7,556 milijardi dolara, što je povećanje od 49 posto u odnosu na prethodno razdoblje
Jer upravo zbog blokade i pritiska na zemlje koje su inače u dobrim odnosima s Kubom, sprječava se slanje tehničke pomoći ili rezervnih dijelova za popravak termoelektrane, dok brodarskim tvrtkama nije dopuštena doprema goriva.
Na taj način Kubu se doslovce drži u mraku, pri čemu se stanje iz mjeseca u mjesec pogoršava. Onemogućavanjem njenog razvoja, nestašicama hrane i lijekova narod se pokušava lišiti dostojanstva, a humanitarna kriza eskalira i to bez 'vidljivog' rata.
Kako jedna zemlja u tako lošem stanju ikome može biti prijetnja? A tvrditi da blokada nije razlog za to stanje prilično je bizarno, cinično i licemjerno, no ujedno je i lako provjerljivo: jednostavno ju se ukine i vidi što je onda zapravo posrijedi.
Ako dovoljno izgladnite narod, možda će popustiti i pristati na 'pročišćenje' odnosno odreći se imena i suverenosti. Treba uvijek pronaći neku vješticu da se preko nje dokaže moć.
Optuživati taj obrazovani, miroljubivi i solidarni narod za prijetnje bilo kome ili bilo čemu ravan je upravo lovu na salemske vještice.
Prevelike sile odlučuju o svima nama, nije lako suprotstavljati se, no put u pakao popločen je neinformiranošću.
Vidjet će se ubrzo na glasanju koliko je ostatak svijeta solidaran i spreman biti podrška, barem iz udobnih naslonjača UN-a', napisala je.