Najbolji hrvatski paraplivač Dino Sinovčić završio je na trećem mjestu u finalu discipline 100 metara leđno u kategoriji S6 na Paraolimpijskim igrama u Parizu. S medaljom oko vrata vratio se u svoj Split i podijelio s nama dojmove.
- Prisutan je osjećaj ponosa i zadovoljstva, ovo je nagrada za trud i rad. Pogotovo za prošlu godinu kada sam preko 200 dana bio izvan Splita, što se tiče priprema i natjecanja. Nitko sretniji od mene - emotivno će Sinovčić.
Ovo su mu treće Paraolimpijske igre, a druge na kojima je osvojio medalju. U Tokiju je osvojio broncu, dok je u Rio de Janeiru u ovoj disciplini bio peti. Ove godine je na Europskom prvenstvu u portugalskom Funchalu bio srebrni, a drugi je bio i u svibnju 2021., također na Madeiri. Ima i europsko zlato iz Dublina (2018) te broncu 2009. iz Reykjavika. Na Svjetskim prvenstvima osvojio je tri medalje - dva zlata (2019., 2022.) i srebro (2023.).
- Teško mi je reći koja mi je medalja najdraža, ali moram priznati da mi je posebno draga ona s prvog Svjetskog prvenstva 2019., uvijek sam sanjao da ću biti svjetski prvak i tada sam to ostvario. Nisam ni svjestan uspjeha, nije lako doći do dvije paraolimpijske medalje - govori nam plivač.
Njegovo se ime već nalazi na ploči na Zapadnoj obali u Splitu tik uz imena splitskih osvajača medalja na Paraolimpijskim igrama i Olimpijskim igrama.
- Ovo je nagrada svima njima koji su na najbolji način promovirali Hrvatsku i Split u svijetu. Neopisiv je osjećaj biti upisan u ovu aleju velikana i izuzetno sam počašćen što ću dobiti i svoju drugu ploču te biti dijelom splitske sportske povijesti. Kada vidim toliku količinu podrške, onda i ovo čime se bavim postaje još veći gušt. Lakše je odraditi treninge, natjecanja, putovanja, ali uz ljude koji te podržavaju je sve lakše - zaključio je Dino.
Otkrio je i odlazi li u sportsku mirovinu.
- Da nisam osvojio medalju vjerojatno, bi bio kraj, ali ova medalja mi je potvrda da mogu biti u svjetskom vrhu i uživati u trenutku. Pritiska više nema, osvojio sam velike medalje, ostvario ciljeve, ali ne odustajem. Onog trenutka kada vidim da to više nije to, da se ne osjećam dobro, bit ću prvi koji će reći da je vrijeme za kraj - rekao je Sinovčić.
Ovo mu je 21. godina profesionalne karijere.
- Za 20 godina imat ću na što biti ponosan, na cijelu svoju karijeru - zaključio je Sinovčić koji se plivanjem počeo baviti na savjet liječnika kao oblik rehabilitacije.
U međuvremenu je diplomirao kineziologiju i postao trener, osnovao klub za osobe s invaliditetom, a o njemu će uskoro prikazati i dokumentarni film 'Zaustavi me ako možeš', autorice Brune Bajić u produkciji Wolfgang&Dolly. To nije samo film o Dinu, već o roditeljstvu, strasti, preprekama, usponima i padovima, a više od svega o ljudskom umu i potencijalu.
- Cilj je da svatko tko pogleda film iznese neku pouku, da inspirira i motivira ljude da rade ono najbolje što mogu. Narod smo koji se voli žaliti na sve, ali neka shvate da ima netko s većim problemima i da moraju biti zahvalni na onome što imaju - poručio je Dino koji je još jednom pokazao zašto je inspiracija mnogima.
O čemu smo još pričali, pogledajte u videozapisu.