ŠTO ČEKA TUDORA? Juve je izgledao kao razbijena vojska u fazi kapitulacije, ali kvalitete ne manjka
Tudor ima taj 'juventinski gen', sposobnost da od kadra na raspolaganju izvuče 100 posto
Veza između Juventusa i Igora Tudora je baš stvarno sudbinski ispisana i traje još od 1998. godine, kada je splitski Hvaranin stigao s Poljuda na (tadašnji) Delle Alpi. Nova epizoda ovog serijala upravo počinje, nakon dramatičnog tjedna u taboru 'Stare dame' i otkaza dosadašnjem 'misteru' Thiagu Motti.
Naime, iako je sad već bivši trener doživio potpuni brodolom u posljednjih mjesec dana, ispavši iz Lige prvaka od autsajdera PSV-a, onda doživio sramotnu eliminaciju iz Kupa Italije, doma od Empolija, te skliznuo na 5. mjesto Serie A, sportski direktor Giuntoli je prije samo par dana tvrdio da Mottina pozicija nije pod znakom upitnika. Bilo je to zaista neobično, imajući u vidu da je Motta u posljednja dva prvenstvena nastupa doživio strašne blamaže, 0:4 u Torinu protiv Atalante te 0:3 u Firenci, pa je i laicima bilo kristalno jasno da su kola krenula nizbrdo i da se neće zaustaviti nego, dapače, akcelerirati.
Navodno je Motti presuđeno ipak kasnije, pred koji dan, kad je došlo do ozbiljnog verbalnog obračuna u razgovoru sa Giuntolijem, koji mu je doslovno rekao, prema tvrdnjama talijanskih insidera 'sram me što sam te angažirao' (prošlog ljeta doveo ga je iz Bologne nakon što je Motta sa 'crveno-plavima' izborio Ligu prvaka).
No, Juventus nikako nije blistao ove sezone, od samog starta je obolio od 'remitisa' (13 neriješenih u 29 kola), a potom je u ožujku doživio 'slobodni pad', unatoč faraonskim investicijama prošle dvije godine i nalazi se pred zidom, jer bi neuspjeh u borbi za minimalni cilj - plasman upravo u Ligu prvaka - bio i financijski i sportski fatalan, bankrot za 'Vecchiu signoru'. Otprije je bilo jasno da će Motta odletjeti na ljeto, naveliko se špekuliralo o nasljedniku, favoriti su bili Pioli, Gasperini i Mancini, ali u ovakvoj situaciji bio im je nužan trener 'traghettatore', to jest, onaj koji će premostiti razdoblje do završetka ove sezone i one sljedeće.
Ako je točna tvrdnja kroničara da je u eri Motte Juventus konačno - 'dejuventiniziran', onda se a priori može reći da je dolazak Igora početak 're-juventinizacije'. Tudor ima taj 'DNK', ukupno 9 igračkih godina (računajući i posudbu u Sieni) upisao je 174 nastupa, postigao 21 pogodak, igrajući pritom na dvije pozicije: prvo kao 'stup obrane', a kasnije, genijalnom idejom Marcella Lippija, djelovao čak i bolje kao zadnji vezni. Ne samo Lippi, još dvojica najvećih talijanskih nogometnih mudraca - Carlo Ancelotti i Fabio Capello - bili su Igorovi učitelji, zaista je imao od koga upijati znanje.
Uz to, Tudor je bio član onog pobjedničkog, trofejnog Juventusa, osvojio je dva naslova prvaka i Superkupa, sigurno je mogao i više da nije bilo problema s ozljedama koje će ga nedugo kasnije natjerati i na (prerani) završetak igračke karijere. U onoj trenerskoj, bio je asistent Reji i Štimcu, potom u jednoj prilično neobičnoj sekvenci i Andrei Pirlu kao jedan od članova trenerskog stožera Juventusa. Ipak, puno bolje Tudor je djelovao kao - prvi trener, posebno kad je dvaput spašavao Udinese u borbi za opstanak. Možda treba podsjetiti i da je Hajduka doveo do osvajanja Kupa, jedinog trofeja u višegodišnjoj suši uspjeha. Pravo malo remek-djelo Igor je odradio u Veroni, koju je doveo do čak 7. mjesta sa 53 boda, postavivši i neke rekorde (npr. postignut pogodak u svih 19 ligaških gostovanja). Za vrlo dobru, ako ne i odličnu, ocjenu odradio je sezonu u Marseilleu, zauzevši 3. mjesto. Ne treba zaboraviti ni da je bio pravi hit Turske vodeći provincijski Karabuk, toliko da ga je usred sezone 'ukrao' onaj, turski Juventus, Galatasaray. Posljednji čin prije pauze imao je u Laziju prije godinu dana, kad je otprilike na sličan način kao sad zamijenio Maurizija Sarrija, te upisao 18 bodova u devet kola i osigurao 'Orlovima' plasman u Europsku ligu.
Slučajno, eto, Tudor će i Juventus voditi točno devet kola u kojima ima vrlo precizan cilj. Preskočiti Bolognu na 4. mjestu (ima bod zaostatka), odbiti napade Lazija i Rome koji Juventusu 'dišu za vratom'. Ali iznad svega, probuditi iz anestezije Vlahovića, Kolo Muanija i društvo, koji su zaista djelovali kao razbijena vojska u fazi kapitulacije u posljednjem razdoblju. Tudor, rekosmo, ima taj juventinski gen, sposobnost da od kadra na raspolaganju i izvuče 100 posto, a u igračkoj ruži Juventusa kvalitete svakako ne manjka (iskustva svakako da, jer je momčad vrlo mlada u prosjeku).
Može li Tudor reanimirati i pogurati Juve do Champions League, a možda tako i sebi priskrbiti trajniji, dulji angažman, vidjet ćemo u sljedećih 60-ak dana…
