REPRIZA 2009. GODINE: Francuska stiže u Arenu, a nova, mlada i karakterna Hrvatska ima priliku za osvetu

Prije dva dana zagrebačka je Arena bila domaćin dviju uistinu spektakularnih utakmica koje su svim rukometnim entuzijastima priuštile trenutke koji će im dugo ostati u sjećanjima. Prvo je Hrvatska, inspirirana fantastičnim Ivanom Pešićem i nošena domaćinskom atmosferom, u posljednjoj sekundi zapečatila svoj nevjerojatan preokret i srušila mađarske snove o polufinalu, da bi samo par sati kasnije Luka Karabatić hladnokrvnim dalekometnim udarcem u posljednjim stotinkama bacio Egipćane u očaj i lansirao Francusku u još jednu borbu za medalje. 

Tako su doslovno dvije sekunde i dva spektakularna poteza ponovno na najvećoj pozornici spojila dva dobra znanca – Hrvatsku i Francusku. Ove dvije reprezentacije večeras će u Areni Zagreb od 21 sat igrati polufinale Svjetskog prvenstva, a tom prilikom možemo se nakratko prisjetiti njihovog dugogodišnjeg suparništva, a naročito jedne utakmice koju dan danas svi dobro pamte. 

Treba biti iskren i priznati kako je ovo rivalstvo dominantno jednostrano i kako se Francuska često pokazala kao nadmoćniji protivnik. Olimpijske igre u Pekingu, Europsko prvenstvo 2010. godine, Olimpijske igre u Londonu i Europsko prvenstvo 2018. samo su neka od velikih natjecanja na kojima su Francuzi bili nesavladiva prepreka, ali definitivno u najgorem sjećanju ostaje 2009. godina i finale Svjetskog prvenstva u istoj dvorani u koju će danas ove dvije reprezentacije istrčati. 

Čak 16 godina prošlo je od tog prvenstva i te kultne utakmice, usudili bi se reći i jedne od najvećih koje je ovaj sport ikada imao. Hrvatska vrata tada je čuvao Mirko Alilović, Ivan Čupić i Blaženko Lacković bili su prava muka za protivničke vratare, Igor Vori igrao je turnir života, Ivano Balić svojim je lucidnim potezima oduševljavao publiku, a mladi Domagoj Duvnjak započinjao je svoj karijerni put. Bila je to jedna sjajna generacija kojoj je nažalost uskraćen taj posljednji korak, baš usred glavnog grada, i to baš od Francuske. Thierry Omeyer, Michael Guigou, Luc Abalo, Nikola Karabatić i društvo te večeri priuštili su cijeloj Hrvatskoj trenutke kojih se nerado sjetimo, a za koje toliko dugo čekamo osvetu. 

Vjerojatno se većina navijača potajno nadala kako će Egipćani režirati nekakvo iznenađenje i kako ćemo napokon zaobići te 'proklete' Francuze. Međutim, sudbina je imala druge planove. Francuska ponovno stiže u Arenu, a jedna nova, mlada i borbena Hrvatska u ruke dobiva idealnu priliku da poravna račune. Protagonisti ove nove momčadi te davne 2009. godine bili su daleko od Arene, a neki i od rukometa generalno: Marin Šipić je još trenirao nogomet u Omladincu iz Vranjica, Ivan Martinović u Austriji je započinjao svoje rukometne korake, Zvonimir Srna tada je prelomio da u korist rukometa ostavlja nogomet u prošlosti, Luka Lovre Klarica tek je krenuo u prvi razred, a Dominik Kuzmanović i Ivano Pavlović bili su u vrtiću. Ipak, kada smo ih nakon rušenja Mađarske pitali o tome što ako u polufinalu dođe Francuska, iz njihovih odgovora moglo se zaključiti kako dobro znaju što ta utakmica predstavlja svima u Hrvatskoj. 

Francuska je večeras favorit. Kvaliteta i iskustvo neupitno su na njihovoj su strani, ali malo tko je prije prvenstva mogao od izabranika Dagura Sigurdssona očekivati ovako što. Ovoj momčadi motiva ne nedostaje, nošeni su domaćom publikom i željom da kapetanu priušte što bolji oproštaj. Uz to su i karakterni, borbeni i složni, a takve momčadi najviše vole kada na papiru nisu u nadređenoj poziciji. Stoga, preostaje im da pokažu igru kao protiv Islanda, borbenost kao protiv Slovenije i karakter kao protiv Mađarske, a onda se sigurno imaju čemu nadati.