SRETNO DALJE, MAJSTORE Iako nije rođen kao hajdukovac, njemu je posvećeniji i odaniji nego mnogi koji se cijeli život tako predstavljaju
U današnjem nogometu imati zvijezdu koja se tako ponaša prava je rijetkost
Nakon gotovo dva desetljeća vrhunskog nogometa, Ivan Rakitić objavio je kraj svoje igračke karijere. Kroz tih 20 godina nosio je dresove poznatih europskih klubova poput Seville, Schalkea i Barcelone, u klupskom nogometu osvojio je skoro sve što je mogao, a bio je jedan od, ako ne i najvažniji igrač u pohodu na svjetsko srebro u Rusiji. Međutim, te priče već su ispričane na dugo i na široko. Stoga, danas nećemo pričati o Rakitiću kao igraču velikih pobjedničkih sustava ili motoru reprezentacije koja je ostvarila najveći uspjeh u povijesti, već ćemo se prisjetiti sutona njegove igračke karijere u gradu podno Marjana te osvrnuti na to što možemo očekivati od njegove nove uloge u Hajduku.
Doček na Poljudu
Prije nešto manje od godinu dana, navijači Hajduka pomalo su spontano, ali istovremeno i odlučno, krenuli prema Poljudu. Nije se tog srpanjskog dana igrala nikakva utakmica, pretplate su već odavno bile rasprodane, a nije bila najavljena ni prodaja ulaznica za neki od nadolazećih ogleda. Onima koji su to promatrali sa strane možda je ta cjelokupna situacija djelovala neobično, čak i suludo - osobito s obzirom na to u kakvom je tonu završila prethodna sezona. Međutim, svima koji istinski razumiju Hajduk i ono što on znači Splitu i njegovim ljudima, ništa u tome nije bilo nesvakidašnje ili nerazumljivo. Naime, tog je dana Ivan Rakitić službeno predstavljen kao novi igrač Hajduka. Iako nikada prije nije zaigrao za ‘bijele’, navijači su ga dočekali kao da se vraća kući. Bio je to trenutak koji je unatoč nepovoljnom stanju u klubu Splićanima dao nadu u novu sezonu. Ili, da se izrazimo drugačije, bila je to iskra koja je vratila entuzijazam lako zapaljivoj hajdučkoj publici.
Fotogalerija: Rakitić u Splitu | foto: Bogdan Klarić
Vođa, uzor i Gattusova desna ruka
Rakitić je u bijelom dresu debitirao na Farskim otocima, u utakmici drugog pretkola konferencijske lige. U tom je susretu odigrao posljednjih 20 minuta, ali poslije toga postao je standardni prvotimac i desna ruka trenera Gennara Gattusa. Doduše, možda se i malo previše svidio talijanskom stručnjaku koji ga je, kao igrača od 37 godina, kroz gotovo cijelu sezonu držao po 90 minuta na terenu. I to ne na bilo kakvom terenu – to su HNL travnjaci, a igraču koji je navikao na vrhunske zelene podloge dakako u poznim godinama ne odgovaraju one u Šibeniku, Turopolju ili Koprivnici… No, unatoč tome Rakitić je davao sve od sebe iz utakmicu u utakmicu, i to se zaista vidjelo. Ponekad to nije izgledalo najbolje, treba biti iskren. Imao je svoje bolje i lošije trenutke, ali uvijek je treneru, a i svim svojim suigračima bio na raspolaganju. Rakitić je definitivno bio jedan od glavnih razloga zašto je ova momčad, iako im je često nedostajala igra, ostala na čvrstom okupu do samog kraja. Zapravo, cijelu ovu tematiku jako je lijepo sažeo sami Gattuso, nakon pobjede u Koprivnici u listopadu prošle godine:
- Već prije dva tjedna sam rekao da je Ivan za mene dar Božji. I to ne samo na terenu, već i van njega. On je šampion u svakom smislu, moja želja je da ostane što duže aktivan kao igrač. Malo je igrača na svijetu poput njega. Jako je inteligentan i puno mi pomaže, pravi je lider. Kad me mladi igrači pitaju kako se trebaju ponašati, onda im kažem da trebaju biti kao Ivan. O njemu sve govori njegova karijera.
Ono čega se također važno prisjetiti je da su ove sezone Hajdukovi navijači često zamjerali upravi kluba što nisu progovorili protiv sudačkog kriterija. Oni su se možda vodili principom 'šutnja je zlato', ali Rakitić je zato nakon poraza od Rijeke na Rujevici (3:0) u drugom dijelu sezone bio jedini koji je skupio snagu, još jednom dokazao da je vođa ove momčadi te na jedan suptilan, ali istovremeno i snažan način kritizirao glavnog suca te utakmice Darija Bela:
- Mislim da smo danas prvih 20, 25 minuta pokazali da smo bili sposobni igrati protiv njih. Treba čestitati Rijeci, ali danas smo vidjeli zašto je hrvatski nogomet toliko zaostao u Europi, igra prvi protiv drugoga i svi bi morali biti na najvećem nivou, a to danas nije bilo tako. Šteta je za hrvatski nogomet i nije dobra reklama. Nadam se da nas nitko izvana nije gledao jer ovo samo gura našu ligu dolje. Ne moram imenovati neke stvari, znate vi to jako dobro, bolje i od mene. Znate o čemu se radi, ovo je sramotno.
Odnos prema zajednici
Od prvog trenutka kada je Ivan Rakitić došao u Hajduk, prema Splitu i navijačima ‘bijelih’ odnosio se s maksimalnim poštovanjem i divljenjem. Nikada nije skrivao da se u Splitu osjeća ‘kao doma’, a poslije domaćih utakmica posljednji bi izlazio sa stadiona jer bi i po pola sata ostajao parkiran kako bi potpisivao dresove, slikao se s navijačima, komunicirao s njima…
- To je odluka srca, emocija i ljubavi. Osjetio sam da me žele i to je od prvog dana bilo sasvim jasno. Opcija u Hrvatskoj bio je samo Hajduk. Jedva čekam da se priključim momčadi, da budem dio grada, kluba, naših navijača, da radim, trudim i borim se, da što prije krenem. Tu sam da pomognem Hajduku, Hrvatskoj, gradu Splitu, kazao je iskreno Rakitić na dan njegovog predstavljanja.
U današnjem nogometu imati zvijezdu koja se tako ponaša i na takav način komunicira prava je rijetkost, a upravo zbog te iskrenosti brzo je osvojio srca svih navijača. Isti ti navijači nadali su se kako Rakitić ima još jednu igračku godinu u sebi, ali odluka je pala i kopačke su obješene o klin. Pred Rakitićem je sada novi izazov – s poljudskog travnjaka prelazi u kancelarije, a pitanje koje se samo nameće je: Što od njega možemo očekivati u toj ulozi?
Iz dresa u odijelo
Prijelaz koji je učinio Rakitić izuzetno je zahtjevan. On podrazumijeva jedan potpuno drugačiji životni stil i drugačije radne navike, a koliko je ta tranzicija izazovna pokazuje prošlogodišnji primjer Nikole Kalinića. Ipak, promatrajući njegove prve poteze zasigurno je ohrabrujuća činjenica da je Rakitić pokazao izrazitu motiviranost. On je jedan od najzaslužnijih osoba za angažiranje Gonzala Garcie, a i kako je već poznato, aktivno je komunicirao s Adrionom Pajazitijem, čiji je prelazak u Hajduk prema posljednjim informacijama u završnoj fazi. Također, Rakitić nije sam u glavnoj ulozi, kao što je to bio Kalinić, već je on samo jedan dio nove ekipe koju je doveo Goran Vučević. Stoga, njegovi prvi potezi, razina angažiranosti i činjenica da je okružen iskustvom odaju pozitivan dojam, ali pred njim i njegovim suradnicima ostalo je još jako, jako puno posla. Iznimno je važno, možemo reći i ključno, da dobiju potrebno vrijeme za realizaciju svoje vizije jer s ograničenim ekonomskim resursima koje imaju, promjene se ne mogu, niti će se dogoditi preko noći.
Djela, a ne riječi
Ivan Rakitić u Hajduk je stigao s namjerom koja je bila jasna od prvog dana – želio je pomoći, dati sve od sebe i ostaviti trag. Iako je dres 'bijelih' nosio tek nešto manje od godinu dana, u tom je kratkom vremenu osvojio simpatije mnogih navijača Hajduka. Na terenu je trpio, često igrao preko granica svojih godina, a izvan njega bio je uzor, autoritet i figura kojoj su se mladi igrači mogli okrenuti.
Upravo zbog toga njegov dolazak u Hajduk neće ostati upisan samo kao romantična epizoda u sutonu karijere, već kao jasan primjer što znači biti pravi profesionalac. Međutim, sada kada mijenja dres za odijelo, jasno je da njegova priča s Hajdukom nije završena. Možda više neće dijeliti lopte na sredini terena, ali bi mogao postati jedan od važnijih aktera u stvaranju ozbiljnog, stabilnog i ambicioznog sustava kojeg ovaj klub traži već jako dugo vremena.
Svakako, Rakitić je svojim djelima dokazao privrženost klubu i motiviranost za rad. Mogao je jednostavno ‘odraditi’ tu godinu u bijelom dresu i vratiti se u Španjolsku. Međutim, on je izabrao drugi put i potvrdio da iako nije rođen kao hajdukovac, njemu je posvećeniji i odaniji nego mnogi koji se cijeli život tako predstavljaju.
