Priča legendarnog veznjaka koji je sve bliže Hajduku

Početak natjecateljske sezone sve je bliže, a izgleda kako je novi sportski direktor Hajduka Nikola Kalinić pronašao prvo veliko ime s kojim planira ojačati redove ‘bijelih’. Prema svemu sudeći, dirigent vezne linije Hajduka u nadolazećoj sezoni trebao bi biti Ivan Rakitić. Legendarni veznjak hrvatske reprezentacije na pragu je potpisa za splitski klub, a tim povodom vrijedi se prisjetiti njegove izrazito bogate karijere. 

Rakitić je jedan od najznačajnijih hrvatskih nogometaša svih vremena, stoga pregled njegove nogometne ostavštine možemo započeti upravo s reprezentativnom karijerom. U mlađim kategorijama Rakitić je branio boje Švicarske, zemlje u kojoj se rodio i odrastao, međutim, njegov otac je Hrvat te je izrazio silnu želju da mu sin nastupa upravo za Hrvatsku. Potaknut porijeklom, Rakitić je u rujnu 2007. godine ispunio očev san i prihvatio poziv Slavena Bilića, a sve ostalo je povijest. Za 'vatrene' je zaigrao 106 puta, a potrebno je posebno istaknuti sedam nastupa koje je upisao na Svjetskom prvenstvu 2018. godine. Iako navijači označavaju Luku Modrića kao protagonista hrvatske reprezentacije na tom prvenstvu, jednako važnu ulogu odigrao je upravo Rakitić. Osim što je u dva navrata realizirao kazneni udarac i tako osigurao Hrvatskoj prolazak u sljedeću fazu natjecanja, Rakitić je iz utakmice u utakmicu pružao nevjerojatne partije. Djelovao je neumorno, staloženo i disciplinirano, neutralizirao je vezne linije protivnika, a svojom je kreativnošću olakšavao posao napadačima. Činjenica jest da je Rakitić bio ključan faktor u Dalićevim planovima te da bi bez njega Hrvatska jako, jako teško ostvarila svoj najveći uspjeh u povijesti. 

No, vratimo se sada skroz na početak. Rakitić je svoj nogometni zanat počeo izučavati u akademiji FC Basela, a trenerima i skautima nije trebalo dugo da prepoznaju njegovu darovitost te da ga pokušaju angažirati veliki europski klubovi. Jedan od tih klubova bio je Arsenal, ali mladi Rakitić je bez razmišljanja odbio engleskog giganta pa ubrzo potpisao profesionalni ugovor sa svojim matičnim klubom. Rakitićeva odluka vrlo se brzo pokazala kao ispravna. U njegovoj prvoj sezoni u seniorskom nogometu, bio je važan kotač u Baselovoj momčadi, a postigao je i pregršt atraktivnih golova, od kojih je jedan bio proglašen najljepšim te godine. Treba istaknuti kako je važan akter u Rakitićevom razvoju bio iskusni napadač Mladen Petrić, koji mu je u Baselu bio poput mentora. Švicarska novinarka Eva Tedesco jednom je prilikom istaknula kako su Rakitić i Petrić puno vremena provodili skupa te kako su uvijek nastojali zajedno napraviti nešto posebno na terenu.

U drugoj je sezoni već pokazao kako je prerastao švicarsku ligu, postao je spiritus movens Basela, a nagrada za odlične partije stigla je u vidu osvojenog prvenstva. Njegove kvalitete ponovno su pridobile pažnju europskih velikana, ponajviše milanskog Intera i Barcelone, ali Rakitić je bio strpljiv i ponizan, pa je umjesto kluba prepunog zvijezda odabrao nešto skromniju destinaciju, a to je bio Schalke. 

Klub iz Gelsenkirchena tada je imao jako kvalitetnu momčad, a dovoljno je samo spomenuti kako su u tom trenutku njegove boje branili Manuel Neuer, Halil Altintop, Mesut Özil i Rafinha. Rakitić se sjajno uklopio u tu momčad. U prvoj je sezoni odigrao 42 utakmice, postigao 4 pogotka te u 13 navrata bio u ulozi asistenta. Međutim, sljedeća sezona nije bila jednako uspješna. Schalke je ispao u trećem pretkolu kvalifikacija za Ligu prvaka, u prvenstvu je zabilježio najgori rezultat u posljednjih devet godina, a u tom razdoblju promijenili su čak tri trenera. Najveća krivica stavljena je na leđa mladih igrača, među kojima je bio i Rakitić, što je posljedično rezultiralo njegovom manjom minutažom. U trenutku kada je izgledalo da je odluka o odlasku u Njemačku bila pogrešna, na klupu Schalkea došao je Felix Magath, oštri njemački stručnjak koji je uvelike utjecao na razvoj hrvatskog veznjaka. Trebalo je neko vrijeme da se Rakitić prilagodi zahtjevima novog trenera, ali onda je u drugom dijelu sezone 09/10 počeo harati terenima Bundeslige te doveo svoj klub do drugog mjesta na tablici. Poslije te polusezone, u ljeto 2010. godine, preostala mu je još samo jedna godina ugovora te se u Gelsenkirchenu počelo intenzivno pričati o njegovoj budućnosti. Međutim, Schalke ga nije uspio zadržati jer je u prvom mjesecu 2011. godine na Rakitićevu adresu stigla najvažnija ponuda u njegovoj karijeri - po njega su stigli čelnici Seville. 

Rakitić je tu ponudu s lakoćom prihvatio, a ni sam nije mogao zamisliti da će ga taj angažman lansirati među nogometnu elitu. U prve dvije i pol sezone bio je neizostavan član ovog velikana iz Andaluzije, da bi u trećoj sezoni dosegao svoj vrhunac. U 34 utakmice upisao je 12 golova i 12 asistencija te osvojio svoju prvu europsku titulu, trofej Europske lige. Uspješnost njegovog prvog mandata u Sevilli najbolje opisuje činjenica da je postao prvi stranac kapetan još od vremena Diega Maradone. Navijači su ga obožavali, bio je pravi vođa na terenu, ali za Sevillu je bila nemoguća misija zadržati igrača tog kalibra. Spomenuli smo kako je u nekoliko navrata u svojoj karijeri imao priliku napraviti skok na najvišu razinu, ali je odbio i strpljivo čekao pravu priliku. Ipak, u ljeto 2014. godine Rakitić je procijenio kako je sada pravi trenutak za najveći iskorak u njegovoj karijeri. 

Postao je prvo pojačanje u eri Luisa Enriquea, a doveden je kao zamjena za Cesca Fabregasa i jednu od najvećih legendi u Barceloninoj bogatoj povijesti, Xavija. Značio je to ogroman pritisak za Rakitića, trebao je nadomjestiti ponajboljeg veznjaka u modernoj nogometnoj povijesti, a navijači Barcelone iz tog su razloga bili skeptični. Rakitić nije Xavi, niti je ikada glumio da je. Orijentirao se isključivo na svoje kvalitete i na svoj način igre, bez da u ijednom trenutku nastoji kopirati Xavija. Upravo iz tog razloga Rakitić je ostavio toliki trag u povijesti katalonskog kluba. Osvojio je četiri prvenstva, četiri Cope del Rey, dva superkupa, UEFA Superkup, svjetsko klupsko prvenstvo te Ligu prvaka, u čijem finalu je već u 4. minuti zatresao mrežu. On je bio motor Barcelone, donio im je prijeko potrebnu energiju koja je povijesnom napadačkom trojcu, sastavljenom od Messija, Neymara i Suareza, dala krila. U potpunosti se podredio momčadi, od statusa legende u Sevilli prihvatio je postati samo 'jedan od' igrača u Barceloni. Ponovno je tu pokazao svoju poniznost, a koliki je timski igrač potvrđuje i jedan njegov intervju, u kojem je rekao: ‘Trčim za Messija jer on to zaslužuje.’ Nažalost, Rakitić nije jedan od prvih igrača koji padnu na pamet kada se spomene Enriqueova Barcelona. Navijači pamte uspjehe te momčadi i legendarni 'MSN', a nepravedno zaboravljaju na njega. Rakitićev utjecaj na igru katalonskog kluba bio je enorman, bez njegove požrtvovnosti i nogometne inteligencije Barceloni bi bilo znatno teže postići sve silne uspjehe koji su im pošli za rukom. Svoj ugled podredio je momčadskoj predstavi, što je jedna od najvećih kvaliteta koje igrač u bilo kojem timskom sportu može imati. Međutim, 'culersi' ga unatoč tomu nikada nisu dovoljno cijenili. U sezoni 19/20, kada je forma Barcelone bila u slobodnom padu, Rakitić je među navijačima postao krivac broj jedan, a tadašnji predsjednik Josep Maria Bartomeu, koji se pokazao kao izrazito nesposoban čelnik kluba, oportunistički ga se riješio. 

Poslije odlaska iz Barcelone Rakitić nije imao problema s nastavkom karijere. Dapače, prestao je biti neopravdano kritiziran u toksičnoj katalonskoj okolini i vratio se u klub u kojem je postao legenda, u svoju Sevillu. Tamo je situacija bila dijametralno suprotna od one u Barceloni. Navijači su ga poštovali, a igrači su odrađivali dio trkačkog posla za njega kako bi mu omogućili dovoljno slobode da u poznim igračkim godinama pokaže svu raskoš svoje kvalitete. Rakitić je odigrao i značajnu ulogu u ponovnom osvajanju Europske lige i tako se, još jednom, zlatnim slovima upisao u povijesne knjige ovog andaluzijskog velikana. Ne smijemo zaboraviti ni kako je Rakitić svoj četvrti europski trofej proslavio na poseban način jer je oko vrata nosio Hajdukov šal. Pola godine poslije podizanja tog prestižnog trofeja u Budimpešti, došlo je vrijeme za rastanak. Rakitić je napustio Sevillu i otišao u Saudijsku Arabiju, točnije Al-Shabab. U novoj popularnoj nogometnoj destinaciji zbog ozljede mišića nije puno igrao, a kako stvari stoje ni neće. Naime, Rakitić je velika želja sportskog direktora Kalinića i trenera Gattusa, a njegov dolazak na Poljud mogao bi se vrlo brzo ostvariti.   

Ivan Rakitić uskoro bi trebao postati prvo pojačanje u novoj Hajdukovoj eri. Legendarni veznjak hrvatske reprezentacije i s 36 godina na leđima ima još puno toga za ponuditi, pogotovo u ligi kao što je SuperSport HNL. Igrač s takvim nogometnim znanjem, radnom disciplinom, iskustvom i izrazitom požrtvovnošću lako bi pronašao mjesto u momčadi Gennara Gattusa te bi zasigurno podignuo predstave veznog reda 'bijelih' na jednu novu razinu. Svakako, ovaj transfer bi bio razlog za veliko veselje kod hajdučkog puka jer bi na Poljud stigao jedan od najznačajnijih hrvatskih igrača svih vremena te prava nogometna zvijezda.