PRIČA IZ TORSHAVNA: Neke su stvari fascinantne u zemlji otvorenih vrata

Priča Farskih otoka i Torshavna je posebna već kad napravite prvi korak nakon slijetanja na aerodrom. Oni nisu u EU i treba vam putovnica za ulazak u zemlju, tako se pripremate, ali na Farskim otocima vas nitko baš ništa i ne pita. Jednostavno smo išetali s aerodroma u zemlju u kojoj gotovo da i nema kriminala, a samim time ni snaga reda, tako da se i na utakmici očekuje rekordno malo policajaca, uz nekoliko desetaka redara, bolje reći ribara koji će za tu prigodu obući navlake.

Priroda je fenomenalna u zemlji koja broji više ovaca nego stanovnika, a 17 naseljenih otoka međusobno je povezano tunelima.

- Upravo prolazimo tunelom ispod mora - kazao nam je vozač na putu do hotela.

Glavni grad Tórshavn ima nekih 20.000 stanovnika, a nalazi se na otoku Streymoy. Stari dio grada nam je bio posebno zanimljiv zbog kuća s travnatim krovovima. Takvi su zbog, kako kažu, bolje izolacije.

Ima ih po svim otocima, ali ovdje je i sjedište vlade Farskih otoka na malom poluotoku imena Tinganes, koji je kao mjesto parlamentarnih okupljanja utemeljen 825. godine u vikinško doba i jedan je od tri najstarija parlamenata na svijetu, što se posebno ističe na ploči ispred zgrade.

U tom starom dijelu smo dan prije utakmice vidjeli nekoliko tragova naših navijača, ali i dvije naljepnice No Name Boysa, navijača Benfice, koji su Torcidini prijatelji.

Sreli bismo tu i tamo Splićane, ali izdvajamo susret Hajdukovog predsjednika Ivana Bilića i člana 'Hajdučke zajednice' Tonija Bartulovića. Naime, sa splitskih plus 35 stupnjeva, došli smo ovdje na jedva 11. Mnogi su promrzli, izvukli zimske jakete, članica Uprave Marinka Akrap čak i rukavice, a Bartulović vunenu kapu. No - predsjednik Bilić je svo to vrijeme šetao u kratkim rukavima. Njemu je bilo ugodno, nije skidao osmijeh s lica, a nadamo se da i neće nakon završetka utakmice.

Jedini koji niti jednog trenutka nije izgledao opušteno bio je trener Gennaro Gattuso. On je odlučio dan prije utakmice otvoreno ispričati zašto nije poveo Emira Sahitija, a nakon toga je poveo momčad na trening. Ono što smo vidjeli odaje dojam da se radi baš jako ozbiljno, ni muha se nije čula, Gattuso je s puno strasti ušao u ovaj angažman, a ovdje je prolaz jedina opcija.

Što se tiče novih vijesti oko dolazaka igrača, nismo u proteklom periodu čuli baš ništa zanimljivo. Primili smo dosta upita oko Slovenca Žana Vipotnika. Ne kažemo da nije interesantan, ali mi bismo prije 'topali' na drugog slovenskog reprezentativca, Jana Mlakara, kao realniju opciju. Da, njega bi 'bijeli' prihvatili natrag ako bi se otvorila nekakva opcija barem za posudbu iz Pise. Radan je igrač, odličan karakter za svlačionicu, ima 81 nastup i 21 gol za Hajduk, a može igrati krilo i napadača. Uostalom, što o njemu treba pričati, svatko tko prati Hajduk ima svoje mišljenje o njemu kao igraču. Kažemo, Mlakar u ovom trenutku nije baš blizu, ali ako bi se otvorila mogućnost, struka bi ga rado opet vidjela u bijelom dresu.

Toliko za sada s Farskih otoka. Ako je prije 22 godine, kada se igralo protiv Gi Gotua glavna priča bila let avionom, ovdje baš i nije. Osim što je dobro tresnuo o pistu prilikom slijetanja, većih turbulencija nije bilo. Dodajmo još i da je u delegaciji 'bijelih' Hrvoje Vuković, koji je kao igrač iskušao i tu epizodu. Igrao je protiv Gi Gotua u Splitu (3:0), a potom u idućoj rundi i obje utakmice protiv Fulhama (0:1, 2:2), ali nije nastupio u uzvratu na Farskim otocima. Trener Zoran Vulić ga je ostavio na klupi, a ubacio neke koji su manje igrali, no svejedno je slavio 8:0, što ostaje najveća Hajdukova pobjeda u Europi.

Baš je Vuković potcrtao kako je Hajduk uvijek bio uspješan protiv 'sjevernjaka', pa s tom konstatacijom i završimo ovaj dio priče prije uzvrata...