Nakon prošlosezonskog raspada sistema, dolazak Gennara Gattusa na klupu Hajduka je bio očiti pokušaj da uz pomoć velikog imena ostanemo disati na površini, sa što je moguće manjom štetom za postojeću, u kojoj smo po velikoj većini bili otpisani prije oblačenja dugih rukava.
Profesionalizam i nemilosrdne pripreme su bili prvo vidljivo od Rina, što je nama koji pratimo Hajduk na dnevnoj bazi bilo dovoljno da gradimo početak novog (ne)realnog optimizma.
Međutim, kad mi je ovo ljeto moj susjed i prijatelj Hrvoje Panžić (član judo kluba Student iz Splita, inače višestruki državni prvak, bivši hrvatski reprezentativac, profesor kineziologije poznat po ekstremnoj sportskoj disciplini i pristupu treningu) rekao: 'Ako Hajduk ostavi Gattusa zbog njegovog beskompromisnog stava i ako ga budu pratili, bit će dobro'. Tad sam pomislio, možda je stvarno ovo neka drugačija priča, jer Hrvoje Hajduk simpatizira, ali nije zavezan okovima navijačke opsjednutosti pa mi je to njegovo objektivnije gledanje ostalo zapisano u memoriji kao određeni plus na strani Gattusa.
Ipak me bilo strah da će u turbulentnim vremenima prevelika krutost na svim razinama učiniti rastanak od trenera ranijim od željenog.
Moralo se dogoditi nešto više, začinjeno bar malom privrženosti klubu drugačijom od samog profesionalizma koji se podrazumijeva.
Međutim, puno teže mi je kao navijaču, moguće i nepravedno, povjerovati da netko tko zarađuje plaću u Hajduku može imati isti ili bar sličan podražaj kao i mi koji živimo za klub.
Zbog toga se i pitam je li realno da čovjeka koji je osvojio Ligu prvaka, Svjetsko prvenstvo, bio dio (između ostalih klubova) Glasgow Rangersa i velikog Milana, Napolija, Valencije, Marseillea itd. Hajduk može emotivno iti dodirnuti!?
I nije..., nije ga dodirnuo...
Zgrabio ga je objeručke, baš onako kako je on srčano grlio sve redom nakon derbija.
Osobno, fotografija Rina sa zapaljenom svijećom u Vukovarskoj ulici u čast istoimenog grada heroja je mene posebno dojmila. Uz svu svoju naivnost, siguran sam da to nije populizam s njegove strane, nego da je bio čisti izraz poštovanja prema sredini i ljudima s kojima trenutno živi.
Uvjeren sam da u danima Kalinićevog udvaranja Hajdukom nije ni slutio da će se zaraziti ovim od čega 'boluje' cijela Dalmacija.
Kakav je Gattuso trener, to nije poanta ovog teksta, za to postoje puno stručniji i kompetentniji ljudi koji će donijeti svoj sud kao i uvijek ovisno o rezultatu i igri.
Razlog ovog osvrta je da je lijepo znati da postoji čovjek koji je svojim radom i karizmom postao velika i svjetski poznata osoba, potom postao i jedan od nas, a nadam se da će s nama narasti još bar malo veći.
Zato, uzmi Rino taj balun, nabij ga u tmurne oblake nad Poljudom i do kraja ih razgrni, da konačno i mi ugledamo sunce i put do raja.
Tonći Vujčić, pretplatnik s Istoka, Hajdukov član i dioničar