Pavasović Visković: Ne postoji rov iz kojeg ja neću izaći i dati nekome ruku ako je to u interesu Hajduka

Ljubo Pavasović Visković se nakon devet godina vratio u Hajduk, u novi Nadzorni odbor. Za službenu stranicu 'bijelih' je dao intervju.

Dobro došli natrag u Hajduk. Prije svega, kakav je osjećaj vratiti se?

- Prošlo je devet godina otkako sam otišao. Nisam se nadao da ću se ikad vratiti u bilo kakvoj službenoj ulozi u Hajduk, ali vrijeme je napravilo svoje. Došlo je do situacije u kojoj se to dogodilo. Idemo vidjeti što će ovaj put biti.

Kad usporedite situaciju tada i sada, jesu li uopće usporedive? Gdje je klub bio onda, gdje je sad?

- Pa osim što stadion izgleda isto ili još nešto malo gore, to su dva različita kluba, to je nebo i zemlja. Hajduk je u međuvremenu dramatično napredovao. U tom prvom mandatu, barem prve dvije, tri godine, klub je realno bio u stečaju.

Nije bilo ekonomske logike oživljavati ga, ali tada se uspjelo, napravio se iskorak u smislu financijske stabilizacije, uspjeli su se vratiti dugovi, uspjelo se izbjeći stečaj, sačuvao se subjektivitet Hajduka.

On je isti od 1911. do danas i mislim da je to tada u tom mom prvom mandatu najvažniji rezultat. Kasnije je bilo nekakvih situacija koje su se dogodile. Otišao sam, smatrao sam da sam to u tom trenutku trebao napraviti. Evo, sad dolazim opet u potpuno drugačiji klub. Puno se napredovalo, puno se napravilo i potpuno je drugačija situacija.

Koliko ste ponosni na tu činjenicu? Nije Hajduk bio u lakoj situaciji kao subjekt, ni kao općenito nogometni klub koji je imao takve financije. Napredak je napravljen, nije ga gotovo nitko očekivao.

- Kada se kritizira sadašnji model upravljanja, onda se cijelo vrijeme govori o tome kako je bilo prije 15, 20 ili 25 godina. Prijašnji model, prije ovog modela, doveo je klub do gašenja. Budimo tu realni. Ova moja izjava će sasvim sigurno izazvati kritike nekih glasova u javnosti.

Međutim, klub je prije 15 godina, dakle to je bilo 2011. godina, zapravo završio svoj put. Klub je bio jednostavno kadrovski opustošen, dugovi su bili ogromni. To je ono što sam rekao neki dan na skupštini. Kada govorimo o problemima s kojima se susrećemo danas, to je kamilica u odnosu na probleme koji su ovdje bili 2011.

Jeste li zadovoljni trenutnom Upravom?

- Jesam. Ja ne mogu govoriti u ime Nadzornog odbora, svatko od nas ima svoje mišljenje. Mi smo imali prvu sjednicu, čuli smo izvješća članova Uprave, čuli smo izvješća sportskog direktora i osobno moram priznati da je meni prilično veliko iznenađenje bilo upoznati gospodina Ivana Bilića. 

U medijima, na tiskovnim konferencijama i u tom miljeu nije ostavljao dojam kakav ostavlja kad čovjek sjedne s njim i razgovara. Radi se o rijetko strukturiranoj, inteligentnoj osobi koja zna što radi, a to nažalost u medijima tako nije prezentirano. Nisam čuo da bi itko imao primjedbi na njegov rad u ovom trenutku.

Dakle, u ovom trenutku koliko znate Nadzorni odbor je zadovoljan upravom?

- To uopće nije tema u ovom trenutku.

Planirate li u narednom periodu popuniti poziciju člana Uprave za financije?

- Mi volimo govoriti o funkcijama i nazivati te funkcije na raznorazne načine. Uprava može imati jednog člana, dva člana, tri člana, to je potpuno svejedno. Ono što je važno, važno je tko radi određeni posao. Sasvim sigurno mora doći netko tko će rasteretiti Bilića, jer Bilić u ovom trenutku čak ide u stvari koje predsjednik Uprave ne bi trebao raditi.

Dakle, mikromenadžment je nešto što svakako treba izbjeći i puno onoga što on sada ima na sebi trebao bi u budućnosti, barem kada se radi o financijama, preuzeti netko drugi. Hoće li se to zvati član Uprave za financije, direktor za financije ili nekako treće, potpuno je svejedno.

Tko god bio na svim tim funkcijama, veliki je posao pred njima po pitanju infrastrukture. To je problem koji postao bolno evidentan na Poljudu, ali ne govorimo samo o Poljudu. Kako se klub tu treba postaviti? Jasno je da je više faktora koji trebaju biti uključeni, razni su tu interesi, prošlost i faktori. Međutim, ovakvo stanje je neodrživo, mislim da se možemo složiti.

Možemo se složiti, ali ono što morate znati jest da je ovaj klub opterećen prilično šizofrenom situacijom oko sebe. Očekivanja navijača i ljudi koji su vezani za Hajduk su cijelo vrijeme bila takva da, umjesto da se gradio fundament, da se gradilo ono na čemu svi moramo graditi našu kuću, gradili su se prvi ili drugi katovi bez temelja.

Jednostavno je uvijek infrastruktura ostajala negdje po strani. Tako nije zadnjih 10 godina, već zadnjih 40 godina. Mislim da se zapravo, od kada je stadion sagrađen s pomoćnim terenima, vrlo malo pomaklo. Pomaci su bili mikroskopski, negdje početkom 2010. se u mom prvom mandatu, dakle u mandatu tog prvog Nadzornog odbora, nešto pomaknulo.

Potpuno je jasno da je ova situacija za Hajduk neodrživa. Prvo, Hajduk se mora, htio to ili ne, vratiti jakoj omladinskoj školi. Jake omladinske škole bez kampa nema. S druge strane, Hajduk je proizvod koji ima svoje kupce i Hajduk može prodati karata i VIP karata koliko god želite.

Međutim, vi na Poljudu takve kapacitete nemate. Vi imate nešto silvera, tj. B lože, i Hajduk mora ići prema novom stadionu jer Hajduk po našim izračunima po utakmici gubi između pola milijuna do milijun eura. Da imamo moderan nogometni stadion ili da bar imamo kapacitet na ovom stadionu koji odgovara modernom nogometnom stadionu, prihod Hajduka bio bi kudikamo veći.

To jest bila tema, ali nije postala tema nacionalnih medija dok to gospodin Gattuso nije rekao. Onda je netko komentirao sa strane: 'Mora nam doći stranac i reći da pogledamo na što ovo liči.' Kako Vi to doživljavate? Je li to bila tema dovoljno u medijima koliko je trebala biti?

- To je bila tema koja je bila uvijek prisutna i ona je u Splitu i u Hajduku uvijek prisutna. Gattuso je možda bio nešto medijski vidljiviji, pa kada je on to rekao, onda se opet nakalemila hrpa novinara koji su iz toga izvlačili spektakularne zaključke kao da je to nešto novo.

Da Hajduk ima problem te vrste zna se već desetljećima i nije Gattuso vidio ni rekao ništa što već generacije ljudi koji rade u Hajduku nisu prije rekle.

Što može klub sad napraviti po tom pitanju?

- Klub mora i može lobirati. Međutim, klub je dioničko društvo. To je jedna važna stvar koju treba naglasiti. Klub nije entitet koji postoji u vakuumu. Klub je dioničko društvo koje ima vlasnike, dakle ima svoja dva ključna vlasnika, a to su Grad Split i Udruga Naš Hajduk.

Oni su nosioci priče u smislu guranja i zahtijevanja, inzistiranja na tome da se pitanje infrastrukture oko Hajduka riješi. Naravno, dobro je da je Vlada Republike Hrvatske prepoznala da postoje dva centra izvrsnosti, dva ključna centra što se tiče nogometne infrastrukture, a to su Poljud i Maksimir.

Dobro je da će Vlada Republike Hrvatske poduzeti sve i sudjelovati u financiranju ta dva stadiona. Međutim, naravno da Grad Split u tome ima ključnu ulogu i da je baš on taj koji mora dati ključni impuls da se krene u tom smjeru.

Ali nema financije, to je jasno. Grad Split teško si sam može priuštiti gradnju novog stadiona, bez Vlade to neće biti moguće.

Bez Vlade to sigurno neće biti moguće, ali je potpuno jasno da Vlada ima intenciju sufinancirati takvu stvar. Naravno, moramo biti svjesni da je razlika između proračuna Grada Zagreba i Grada Splita, ako se ne varam, a neka mi oproste ljudi ako pogriješim, 17:1.

Dakle, na svaki euro koji ima Split, Zagreb ima 17. Zagrebu će biti kudikamo lakše isfinancirati to i to su dvije stvari koje ne treba komparirati. Radi se o potpuno različitim gradovima u proračunskom smislu.

Dobro je za istaknuti za buduće rasprave.

- Da, jer će ljudi pričati gluposti. Već imaš u eteru da će Zagreb dobiti dva nova stadiona. Da, dobit će dva nova stadiona zato što Grad Zagreb to može platiti. Jednako kao što Split ne može platiti dva nova stadiona, i to treba jasno ljudima reći. Oko toga nema nikakve priče, nema urote. To su jednostavno ekonomske zadatosti koje ne treba dalje komentirati.

Proširite malo to što ste rekli na skupštini kako želite da vlasnici, odnosno suvlasnici Hajduka budu više involvirani.

- Stvari su kod nas vrlo često postavljene naopako. U nekom trenutku se krajem 2000-tih krenulo u pretvorbu u sportsko dioničko društvo bez da su ljudi znali što to stvarno znači. Biti dioničko društvo ima svoje prednosti, ali ima i svoje mane.

Međutim, kako bilo da bilo, mi smo sad dioničko društvo i mi se vratiti nazad ne možemo. Dionička društva sada na svijetu funkcioniraju tako da su vlasnici tih dioničkih društava prisutni u životu tih entiteta. Ne možete postaviti stvari na način: 'OK, ja sam većinski vlasnik i ja se neću miješati ni u što.'

Kako to misliš da se nećeš miješati? Tko će? Nadzorni odbor nigdje na svijetu pa tako ni u Hajduku neće biti tijelo koje funkcionira kao vlasnik. Jer ako Nadzorni odbor uzme sebi za pravo da kaže koji su ciljevi i da kaže koji su strateški ciljevi, tada Nadzorni odbor radi nešto što ne smije raditi.

Nadzorni odbor mora imati input od svojih vlasnika, a to su Grad Split i to je Udruga Naš Hajduk. Oni imaju kontrolni paket, moraju na redovnoj bazi biti informirani o onome što se događa u klubu. Oni moraju na mjesečnoj razini znati što se tu događa. 

To nije nešto štetno, to je nešto što se mora napraviti. Isto tako, moraju sjesti s predsjednikom Nadzornog odbora ili s cijelim Nadzornim odborom, ne s Upravom, nego s nama, i reći što od nas očekuju, koji su strateški ciljevi i u kojem smjeru moramo ići. Bez toga neće biti moguće napraviti bilo kakav iskorak.

Očekujete taj sastanak u razumnom roku?

- Razgovara se u svakom trenutku i mislim da su svi dionici u toj priči, dakle na vlasničkoj strani i na strani kluba, vrlo razumni ljudi koji znaju što su njihovi poslovi i zadaci i znaju da je to nešto što se više izbjeći ne može. Svi zajedno moramo raditi da bi Hajduk krenuo u smjeru kojem svi to želimo.

Za to treba određena doza hrabrosti. Znamo kakav je naš klub i kad netko promaši penal i kad netko donese krivu poslovnu odluku. Vi ste se drugi put vratili i sad zovete druge da naprave isto.

Mene je, kad sam se odlučio vratiti, puno ljudi pitalo što mi to treba, pa to je teško, pa to je muka. Što je tu teško? Što je tu muka? Čega se bojiš? Hrabrost treba imati za imati četvero djece i 1000 eura plaću. Hrabrost je važno pokazati kad je netko u obitelji bolestan. Hrabrost je bila otići u rat. To su stvari koje koje su hrabrost.

Biti u Upravi Hajduka je lijepo. I to je isto tako jedna paradigma koju treba promijeniti. Gdje svi kažu to je strašno, to je ovako, to je onako. Dok ta histerija oko kluba ne prestane, dok ne prestane ludovanje... Što ako ne osvojimo titulu?

OK. Uz Hajduk, najveći klub na svijetu za mene je Liverpool. Znate koliko Liverpool nije osvojio titulu? 32 godine. Je li u tom razdoblju prestao biti najveći klub na svijetu? Nije, niti jedne sekunde.

Prema tome, prestanimo ludovati, prestanimo imati cirkus kod svake utakmice koja krene krivo. OK, match day je jedna stvar. Izgubit ćemo, poludjet ćemo, bit ćemo nervozni. Ja prvi nisam normalan za vrijeme utakmice. Sutra se lijepo ispričamo jedni drugima ako se netko izvrijeđao. Krenemo dalje i počnemo se opet ponašati normalno. Ako u nedjelju izgubimo utakmicu, znate što je sutra? Samo ponedjeljak.

Moramo biti malo konstruktivni u ponedjeljak. Recimo da  odnos s HNS-om nije bajan. Kako to promijeniti? Vi ste rekli da bi se klub trebao približiti HNS-u, da Hajduk nikako ne bi trebao biti u ovoj poziciji u kojoj je sada. Kako bi se Hajduk trebao postaviti prema HNS-u?

- Puno je zla posijano u periodu prije 10, 15 godina, u vrijeme kada je zapravo hrvatski nogomet bio privatiziran u ime jedne i za račun jedne obitelji. Znamo svi o čemu se radi i kako se radi. I kada je bilo kakvo protivljenje toj privatizaciji bilo kroz medije, koji su pumpani PR-ovskim metodama, prozivano jugoslavenstvom, orjunaštvom, bog te pitaj čime sve ne.

Puno je tada loših međusobnih odnosa i zla napravljeno. Hajduk nikada nije imao problem s Dinamom. Dinamo je naš povijesno najveći konkurent, naš suparnik prema kojem ćemo se mi, bar se nadam, a mislim da će tome tako biti u budućnosti, odnositi s poštovanjem, uvažavajući njihove interese. To ćemo jednako tako očekivati od njih.

Međutim, odnosi među ljudima su bili loši. Dakle, to što se i meni dogodilo osobno u cijeloj toj priči tada prije 10, 12, 13 godina, dosta sam dobio, recimo to tako, po kičmi u tim odnosima, pokvarilo je i zatrovalo situaciju u hrvatskom nogometu.

Sad smo u poziciji da se hrvatska nogometna reprezentacija ipak vratila na Poljud. Imam primjedbe i na rad gospodina Kustića, ali između ostaloga i jedan plus mu ide za to da je bio ključni čimbenik zašto se to dogodilo. Napravljeni su pomaci u tome da ipak možemo početi u nekim osobnim odnosima nekim ljudima u cijelom tom ozračju vjerovati.

Mislite li da su ti rovovi preduboki?

- Ne postoji rov iz kojeg ja neću izaći i dati nekome ruku ako je to u interesu Hajduka. Moj interes u cijeloj ovoj priči će uvijek u svakom trenutku biti Hajduk. Naravno, postavit ću crvene crte. I ja sam neki dan o tome govorio kako Kustić sasvim sigurno nije savršen, on ima svojih mana, a ima i svojih vrlina kao i svaki čovjek.

Međutim, nije još dosad napravio ništa čime bi se kolosalno zamjerio Hajduku. Sada imate situaciju u kojoj Kustić u Savezu ima opoziciju u kojoj su Svetina, Šprajcer, nogometni suci iz one ere zbog koje je Maleš napravio ono što je napravio.

Imate zapravo jednu moćnu grupaciju u Hrvatskom nogometnom savezu koja pokušava vladati iz sjene i koja pokušava Kustića dobiti na način da on mora raditi ono što oni hoće ili će ga smijeniti, tada Hajduk sasvim sigurno mora ustati i jasno reći što se događa i jasno reći da su ti ljudi crvena crta preko koje kod nas nema prelaza.

Hajduk sigurno, ja vas u to uvjeravam, s Hrvatskim nogometnim savezom koji vode Svetina, Šprajcer i ta ekipa, neće razgovarati i ništa s njima imati. To bi sasvim sigurno za Republiku Hrvatsku bio problem. Ne može se dozvoliti da ljudi koji su do te mjere kompromitirani kontroliraju nešto tako značajno kao što je Hrvatski nogometni savez.

Naravno, sve o čemu govorim ne odnosi se na hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Poljud je dom hrvatske nogometne reprezentacije, to će uvijek biti i ona će uvijek biti ovdje dobrodošla. Ti ljudi neće nikad.

Ova izjava o HNS-u digla je dosta bure u medijima, nisu je ljudi očekivali. Imate li nekakav kontakt iz Zagreba? Što kaže druga strana?

- Nemam niti me zanima što kaže druga strana. Kad sam se vraćao u Hajduk, znalo se da ću napraviti ono što smatram ispravnim. Ponavljam, Kustić nije savršen, ali je čudo neviđeno u odnosu na ono drugo što postoji u svemu tome.

Za kraj, najveći prostor za napredak je infrastruktura.

- Hajduk mora pronaći svoje komparativne prednosti. Hajduk mora prepoznati gdje je bolji, gdje je dobar, koji smjer treba uzeti i kuda treba krenuti. Nisam baš čovjek koji se puno osvrće na prošlost i govori o tome kako je nekad bilo, jer naravno da su danas drugačije pozicije.

Međutim, činjenica je da Hajduk ne može na nogometnom tržištu funkcionirati na demode način, dakle da izigravamo klub iz 70-ih, ali Hajduk mora i može funkcionirati na način da jača omladinsku školu, i to ne sada kao floskula.

Ako vidite što se dogodilo u klubu u ovih zadnjih mjesec, mjesec i pol dana od kad se spominje novi Nadzorni odbor, vidjet ćete da je dovedena čitava grupa ljudi koja je snažno orijentirana na skauting i na omladinsku školu. Imamo čovjeka koji je bio šef skauta Barcelone šest godina, od 2015. do 2021.

Čovjek je bio na Camp Nou prvi čovjek skautinga šest godina. Dakle, on je u Hajduku. On je doveo dva čovjeka koji su izvanredni upravo za ono što mi trebamo, jer svijet se promijenio. Danas i djeca u Imotskom i djeca u centru Zagreba su ista djeca, igraju PlayStation. Dakle, više nemaš djece.

Vrlo je dvojbeno hoće li Hrvatska ikad odgojiti dobro krilo. Dakle, morat ćeš skautirati izvan hrvatskih granica, morat ćemo se otvoriti svijetu. Da bi to uopće radio moraš jačati omladinsku školu, tj. moraš imati terene na kojima ćeš sve to skupa raditi.

To je nekakva komparativna prednost Hajduka koju vidim. Ekonomski rezultat koji Hajduk ima - unatoč gubicima koji su nastali i koji su sinergija više faktora koji su se dogodili posljednje dvije, tri godine - jest taj da Hajduk prodaje nevjerojatno puno.

Hajduk može prodavati još više proizvoda svojim fanovima, ljudima koji ga obožavaju, ljudima koji ga žive. Ti ljudi su spremni financirati cijelu priču. Tu je Hajduk nevjerojatan i tu je naša komparativna prednost. Nadam se da ćemo tijekom četiri godine doći na razinu da će još više naših prihoda biti pokrivano iz komercijalnih izvora.

Dakle, imamo te dvije stvari. Moramo imati dobar skauting i dobar odgoj igrača i moramo, naravno, imati financiranje koje će u projekciji biti sve manje i manje izloženo prodaji igrača, a sve više upravo onome što je nogometni proizvod.

Niste ni u jednom trenutku rekli da moramo osvojiti titulu.

- Ja sam 32 godine u poslu u kojem svi od mene očekuju prognozu, a jedino što im kažem ako trebaju prognozu neka nađu tarot majstora. Ne pada mi na pamet uopće razgovarati s ljudima u klubu pod bilo kakvim imperativima ovoga ili onoga.

Suludo je reći: 'Moramo osvojiti titulu.' Pa naravno da moramo osvojiti titulu i naravno da ćemo raditi da osvojimo titulu, ali ako krenemo razgovarati na način "ovo je ta godina" i ludovati oko toga i baciti sve karte na to, doći ćemo u probleme.

Nismo ništa naučili iz prethodnih sezona.

- Ne iz prethodnih sezona, to nije nešto što se događalo prethodnih sezona. To se događa u Hajduku i oko Hajduka oduvijek. Uvijek imate pressing izvana, ali sad mislim da imamo u klubu ljude koji su se u stanju nositi s tim pritiskom. Ljude koji shvaćaju da ovo nije posao u kojem se moramo bojati ili imat nekakav strah, da je ovo posao u kojem moramo relaksirati klub od gore prema dolje.

Naši igrači moraju postati opušteni, moraju uživati u igri. Naravno, ja osobno imam velikih primjedbi na one koji zvižde u desetoj minuti i koji kažu: 'Ja jako volim Hajduk.' Koga ti voliš ako zviždiš u utakmici u desetoj minuti? Daj molim te.