KOMENTAR: Garcia ima potencijal na duge staze, bilo bi pravedno da ima tretman kao njegov prethodnik

Iako se već jutro nakon završenog prvenstva znalo da će Gonzalo Garcia preuzeti daleko najveći izazov u svojoj karijeri te zasjesti na zahtjevnu Hajdukovu klupu, s jučerašnjim danom napokon je stigla i službena potvrda. Urugvajac sa španjolskom putovnicom, koji je ovdašnjoj nogometnoj javnosti poznat po svojim izvrsnim rezultatima na klupi Istre, s ‘bijelima’ je potpisao ugovor do ljeta 2028. godine. 

Garcia u Split stiže s reputacijom, a ne kao trener kojeg je, kako je to volio sročiti bivši predsjednik Jakobušić, potrebno ‘googlati’. On dolazi s rejtingom mladog stručnjaka koji je u SHNL-u redom rušio najveće klubove, čija je momčad u proljetnom djelu protekle sezone bila vjerojatno najuvjerljivija te kao trener koji je s pulskim prvoligašem ostvario njihov najbolji ligaški rezultat u povijesti. Svojim atraktivnim napadačkim stilom igre, karizmom i energijom, osvojio je simpatije svih navijača Istre, a možemo reći i velikog dijela hrvatske nogometne javnosti. Ako ne simpatije, onda barem poštovanje. No, iako je Garcia manje-više poznat svima, sada kada je službeno preuzeo mjesto trenera Hajduka, na njemu će zasigurno biti još veći fokus. Stoga se svakako vrijedi podsjetiti, a i još malo dodatno istražiti, kakvo je bilo Garcijino nogometno putovanje. 

Garcia je rođen 1983. u Montevideu, a u urugvajskoj prijestolnici zadržao se do svoje trinaeste godine, kada je otišao prema zemlji svojih predaka, Španjolskoj. I prije nego što je stigao na Pirinejski poluotok, Garcia je već bio zaljubljen u nogomet. Trenirao je u jednom od lokalnih klubova, a imao je i tu sreću da je, osim ljubavi koju je imao prema dotičnom sportu, u istom bio zaista talentiran. Naravno, rijetko tko ga je gledao pa je suludo pričati o tome kakav je igrač bio, ali njegovu tadašnju darovitost potvrđuje nekoliko činjenica. U mlađim kategorijama branio je boje Real Madrida i španjolske reprezentacije, a nadjenut mu je i nadimak ‘Recoba’, po slavnom urugvajskom sunarodnjaku Alvaru Recobi. Ipak, činjenica koja najviše potvrđuje tezu o njegovom nogometnom talentu je ta da je 2001. godine za njega opasno zagrizao talijanski Milan. Nije tu bila riječ o nekakvom slabom interesu, raspitivanju, već je u njegov dom u Galiciji stigao ni manje ni više nego - Franco Baresi. 

Međutim, ni ponuda legendarnog talijanskog stopera nije ga mogla udaljiti od sna da zaigra za ‘kraljevski klub’, pa se tako Baresi u Milan vratio bez mladog ofenzivca kojeg je tako žarko želio. Na Garcijinu žalost, njegova karijera u Real Madridu nedugo zatim bila je završena, pa je Španjolac odlučio krenuti u potragu za prvim seniorskim angažmanom, kojeg je na koncu pronašao u Nizozemskoj. Tamo je branio boje brojnih klubova poput Heerenveena, Groningena i VVV-Venla, a poslije tih manje ili više uspješnih avantura na sjeverozapadu Starog kontinenta, zaputio se prema jugu, točnije prema Cipru, a kasnije i prema Izraelu. U te dvije zemlje ostavio je najveći trag, igrajući Europsku ligu s AEK Larnacom te osvojivši izraelsko prvenstvo s Maccabi Tel Avivom. Unatoč tim istaknutijim sezonama, njegova karijera polako se bližila kraju. Odigrao je još nekoliko sezona na Cipru pa ponovno u Nizozemskoj, a onda se vratio u Španjolsku gdje je objesio kopačke o klin. 

Ipak, Garcia nije dugo mirovao, već je trenerskim vodama zaplovio odmah po završetku igračkog angažmana. Prvo je bio pomoćnik u danskom Esbjergu, zatim u nizozemskom Twenteu te je upravo u tom klubu dobio prvu priliku kao glavni trener u svibnju 2019., preuzevši momčad nakon osvajanja druge lige. Garcia je odradio punu sezonu u Twenteu te ih je ostavio u najvišem rangu nizozemskog nogometa, ali čelnicima tog kluba taj rezultat nije bio dovoljan da odluče s njim nastaviti suradnju. Poslije raskida ugovora s Nizozemcima, godinu dana je usavršavao zanat te nije uzimao novi angažman, a onda je u ljeto 2021. godine preuzeo klub koji mu je promijenio karijeru - postao je novi trener Istre. 

Pulski prvoligaš tada je bio daleko od statusa kakvog uživa danas. Imao je reputaciju kluba koji se iz sezone u sezonu borio za opstanak, a Garcijina prva natjecateljska godina nije odstupala od te percepcije. Iako zbog katastrofalnog Hrvatskog dragovoljca nisu bili blizu toga da napuste elitni rang, završili su na devetom mjestu, bod iza osmog Šibenika. Unatoč tome što nije napravio rezultatski iskorak, čelnici Istre odlučili su nastaviti suradnju sa španjolskim stručnjakom, a dano povjerenje im se i te kako isplatilo. Istra je u drugoj sezoni pod kormilom Gonzala Garcije ostvarila svoj najbolji učinak u prvoj ligi, osvojivši povijesno peto mjesto. Tada se na njih, baš kao i proteklo proljeće, gledalo kao na izrazito atraktivnu napadačku momčad koja je s relativno nepoznatim igračima zadavala glavobolje klubovima diljem Hrvatske. Dobar glas o Garciji došao je i do njegove domovine, gdje ga je sportski dnevnik AS nazvao ‘técnico de moda en Croacia’, odnosno ‘trenerom u modi u Hrvatskoj’, istaknuvši da je stvorio najveće iznenađenje prvenstva. 

Unatoč uspjesima, Garcia je u ljeto 2023. odlučio napustiti Pulu po isteku ugovora, tražeći nove izazove. Kratko je vrijeme proveo u portugalskoj prvoligaškoj momčadi F.C. Arouca, u kojoj se zadržao samo do listopada 2024. godine, kada je otpušten zbog slabih rezultata. Istovremeno pod vodstvom Paola Tramezzanija Istra nije bilježila toliko sjajne rezultate, pa se Garcia već u siječnju 2025. vratio u svoj bivši klub. Pulski prvoligaš ponovno ga je angažirao vjerujući da im upravo on može preokrenuti sezonu, a ta odluka pokazala se punim pogotkom.

Kada je Španjolac po drugi put preuzeo Istru, momčad se nalazila na 8. mjestu, a bodovno nije bila toliko daleko od opasne zone. Međutim, Garcia je odmah izvršio pozitivan šok te je u tih šest mjeseci uspio ono što se rijetko viđa – od prosječnog i posrnulog kolektiva stvoriti prepoznatljivu, hrabru momčad koja je igrala napadački nogomet. Tramezzanijev pragmatični defenzivni stil odmah je pao u zaborav te je Istra zauzela atraktivan pristup u modernom sustavom 4-3-3. Garcia je inzistirao na gradnji napada iz posljednje linije, posjedu lopte i brzoj tranziciji u fazu napada, vjerujući da takav proaktivni pristup donosi više koristi nego rizika. 

‘Ako si dobro organiziran i uigran, pristup građenja igre od golmana donosi puno više benefita od mogućih negativnih posljedica,’ objasnio je Garcia u jednom intervjuu, dajući do znanja da neće odustati od svoje ofenzivne filozofije ni pod pritiskom rezultata. Osim toga, gledajući Garcijinu momčad odavao se dojam da svaki igrač u svakom trenutku zna koji mu je zadatak. Istra je izgledala potpuno organizirano, a upravo takav timski pristup ih je i doveo do naglog uspona na tablici. U proljetnom dijelu sezone igrali su možda i najzanimljiviji nogomet u ligi, a potrebno je istaknuti kako su od Garcijinog povratka osvojili treći najveći broj bodova od svih prvoligaša. Na Drosini su ovog proljeća suvereno rušili i Dinamo i Rijeku, a na Poljudu su svladali Hajduk, i to u izrazito dominantnom stilu. 

Bivši trener Istre hrvatskoj nogometnoj javnosti dokazao je svoje kvalitete, ali unatoč tome, pitanje koje se sigurno posljednjih dana vrti po mislima svih hajdukovaca je: ‘Što očekivati od Garcije, može li on biti taj koji će osvojiti toliko iščekivanu titulu?’ Nemoguće je na to ponuditi definitivan odgovor, naročito kada je u pitanju Hajduk, ali iz ove priče možemo izvući nekoliko zaključaka. Garcia zna od pojedinaca stvoriti kolektiv te je njegova Istra imala i glavu i rep, a možemo se složiti, Hajduku je to u dobrom dijelu ove sezone nedostajalo. 

Nadalje, od brojnih mladih igrača stvorio je respektabilna imena (Lisica, Gagua, Rozić, Valinčić, Koski…), dok je Gattusov pristup prema nekim mladim nadama bio (s pravom) pod paljbom kritika. Istovremeno, dobar dio splitske publike konstantno zagovara napadačku igru, a Garcia je dokazao da njegove momčadi takve predstave mogu pružati na visokoj razini. Osim toga, za ‘preživjeti’ kao trener Hajduka potrebna je karizma, a Garcia je neupitno ima. Kroz proteklu sezonu postao je miljenik navijača, a mogli smo svjedočiti kako je Drosina često bila uvelike ispunjena, čak i onda kada na njoj nije gostovao Hajduk. 

Garcia je dokazao da ima nogometno znanje, radnu disciplinu i prijeko potrebnu karizmu te da po prethodno spomenutim aspektima odgovara Hajduku, ali legitimno pitanje je hoće li se španjolski stručnjak uspjeti snaći u Splitu? Biti trener Hajduka nije isto što i biti trener Istre te je za očekivati kako će Garciji trebati vremena za prilagodbu. Uz to, on do sada nije trenirao toliko značajan klub kao Hajduk, nije imao angažmane u toliko zahtjevnim sredinama kao što je Split te bi bilo previše za očekivati da neće imati posrtaje. Ipak, u najmanju ruku bi bilo pravedno da Garcia ima identičan tretman kao i Gattuso, kako od čelnika kluba, tako i od navijača. 

Ako se složi momčad po njegovom ‘guštu’ (što je pokazao da može napraviti i sa slabašnim novčanim sredstvima), ako mu se zagarantira vrijeme da implementira svoju španjolsku nogometnu filozofiju te ako mu se baš kao i Gattusu više puta ‘progleda kroz prste’, ova priča bi potencijalno mogla biti uspješna. 

Dakle, Garcijini rezultati govore dovoljno o njegovim kvalitetama. On je perspektivan i već afirmiran stručnjak koji je svoj trenerski potencijal potvrdio u SHNL-u, a upravo tu činjenicu vodstvo kluba - bez obzira na to tko ga činio na početku nadolazeće sezone - ne smije izgubiti iz vida u trenucima posrtaja. Jer upravo Garcia ima potencijal postati figura oko koje se napokon može graditi dugoročna vizija koju je splitski klub godinama tražio.