U splitskom HNK održana je komemoracija za preminulog vaterpolista Mislava Bazmalinovića.
Poslije minute šutnje i uvodne riječi o legendarnom hrvatskom sportašu, pred mnoštvom okupljenih reproduciran je video o njegovoj izuzetnoj vaterpolskoj karijeri.
Riječ je zatim pripala predsjedniku HVS-a i Jadrana, Mladenu Drnasinu:
- Prije nekoliko dana izgubili smo velikog čovjeka. Životni putevi su nam bili isprepleteni, isto smo godište, susjedi smo, skupa smo igrali vaterpolo… Mislav je bio najvažniji motor novog Jadrana. Imali smo duge razgovore o klubu, nismo se uvijek slagali, ali smo se uvijek uvažavali. Bio je prepun strasti, istinski lider momčadi koja je osvojila prvu europsku totulu u povijesti Hrvatske. Mislav je bio jedinstven, volio sam ga i puno će mi nedostajati.
Izrazito emotivan govor imao je Renco Posinković:
- Vođa, lider, bio je duhovit, pravi čovjek od glave do pete. Od subote ne spavam. Naše titule iz 1992. i 1993. obilježile su početke hrvatskog sporta, a u tom ratnom vremenu one su bile i više od sporta. Bez Mislava ne bi bio ovakav čovjek. On je bio jedinstven. Ostat će u srcima svih Jadranaša, sportaša i olimpijaca.
Zatim se u ime djelatnika Sardine od Bezmalinovića oprostila Ana Trutanić:
- Razgovarali smo u firmi tko bi mogao reći koju riječ o Mislavu. Kada sam shvatila da bi taj posao mogao pripasti meni, jako sam se prepala. Ipak, onda sam se sjetila kako mi je Mislav govorio: ‘Moraš biti čvršća, nikad te neću naučiti.’ E pa Mislave, naučio si me. Nemoguće je opisati onima koji ga nisu znali kakav je on bio čovjek. Mislav će živjeti u svakoj našoj odluci, u svakom kutku naše firme, takvi ljudi nikada ne odlaze.
Gradonačelnik Splita Ivica Puljak sljedeći je izašao na pozornicu:
- Danas smo se okupili u tuzi, ali s dostojanstvenim sjećanjem na gospodina Bezmalinovića. Za sve građane ovog grada Mislav je bio puno više od sportaša, ostavio je neizbrisiv trag u našim srcima. Bio je čovjek veliko srca, poduzetnik, stalo mu je do zajednice u kojoj je živio. Mislavov život pokazuje novim generacijama da ništa nije nemoguće. Ponosni smo što je Mislav bio naš sugrađanin, njegova ostavština zauvijek će živjeti. Neka mu je vječna slava i hvala.
Mikrofon je potom pripao i Blaženku Bobanu:
- Mislav je bio humanitarac, uvijek bi sa sobom donio veliku dozi energije, svakog bi oraspoložio. Bio je gorostas, za svakoga je ima lijepe riječe i zasluge je dijelio sa svima. Uvijek je govorio što je imao sreće što je imao takve suigrače, trenere, sportske djelatnike, a najveću sreću smo imali mi jer je bio dio naših života.
Sa svojim emotivnim govorima od Bezmalinovića su se još oprostili i njegovi brojni prijatelji i suigrači, a komemoracija je završena divnom izvedbom na saksofonu.