KO(Š)MENTAR: Jazine nisu trebale svjedočiti sprovodu hrvatske košarke i biti mjesto gdje će se spašavati 'glave'!

Hrvatska košarkaška reprezentacija porazom protiv Francuske 80:83 u zadarskim Jazinama izgubila je sve šanse za plasman na Eurobasket 2025. godine. U drugom dvoboju naše kvalifikacijske skupine Bosna i Hercegovina je pobijedila Cipar i tako, uz Francuze, izborila vizu za smotru najboljih europskih momčadi, dok Cipar kao domaćin tamo ima zagarantirano mjesto. Bila je to 'točka na i' raspleta koji se mogao već naslutiti u studenom, kada je naša reprezentacija iz dva ogleda s BiH-om izašla s lošijim omjerom. Na kraju je jedna katastrofalna četvrtina u cijelom kvalifikacijskom ciklusu - ona treća u Skenderiji, kada je Hrvatska potopljena - bila odlučujuća za ishod cijelog ciklusa.

Ono što je bilo jasno već uoči jučerašnjeg dvoboja je to kako će izabranici Josipa Sesara muku mučiti s, u pravilu, fizički dominantnim Francuzima. To se na koncu ispostavilo kao ključ raspleta jer premoć Francuske, odnosno nemoć Hrvatske da uhvati odbijene lopte u ključnim momentima odvukla je vodu na mlin gostiju. Hrvatski izbornik je odlučio izvan sastava ostaviti Davida Škaru, koji je svojim fizikalijama mogao biti jedan od rijetkih na parketu spreman se 'potući' s Francuzima. S druge pak strane, Sesar je u utakmicu ušao sa sedmoricom 'niskih', pod tim mislimo i doslovno centimetrima nižim od 195 - Kapusta, Mavra, Jordano, Mateo Drežnjak, Smith, Perković i Radovčić. Premalo visine i snage za ovakav okršaj.

Poraz je ovo koji boli više nego neki drugi, uz to što je Hrvatska produljila period u kojem najmanje pet godina nećemo vidjeti veliko košarkaško natjecanje, dogodio se na mjestu koje to najmanje zaslužuje. Zadarske Jazine su sinoć bile krcate, tamo je bilo debelo preko tri tisuća navijača, koji su svjedočili, možemo to slobodno reći veličanstvenom sprovodu naše košarke. 

Košarkaški vlastodršci objeručke su prihvatili, dobronamjernu, ali pomalo naivnu ideju Udruge Grad košarke i zadarskog Tornada, uz operativnu pomoć Košarkaškog saveza zadarske županije, te doveli utakmicu u hram košarke. Od početka je takva inicijativa pomalo čudna, uzimajući u obzir način na koji se godinama i desetljećima HKS odnosi prema zadarskom klubu, navijačima, koliko je podcjenjivanja sam izbornik Sesar u proteklim godinama pokazivao Zadru, bilo to u Višnjiku, bilo to na drugim mjestima, a o njegovim otrovnim strelicama i provokacijama upućenim Danijelu Jusupu suvišno je i pričati. Pretjerat ćemo ako kažemo da su Zadrani pojeli - znate već što.

Nisu vodeći ljudi HKS-a propustili priliku, osjetili su da su i njima Jazine možda zadnja i jedina prilika da sačuvaju svoje pozicije. Dali su 'gas do daske', financirali su, prema riječima ljudi iz Udruge Grad košarke kompletnu renovaciju, ili bolje rečeno obnovu dotrajalih Jazina, u pomoć su priskočili volonteri i navijači, pratio se svaki korak i borba s vremenom, građevinski radovi i dramatični dolazak FIBA-ine inspekcije. Nemojmo se lagati, stalo je Zadranima do reprezentacije, ali s druge strane vidjet ćemo kada će HKS sljedeći put uložiti toliko sredstava, želje i truda u jednu utakmicu, ma koliko god ona važna bila. Nikada ne podcjenjuj želju pojedinaca da spase svoje gu...., i zaista im čestitamo na ustrajnosti da tu jednu odlučujuću utakmicu dovedu u Jazine.

Da, ljuti smo i ogorčeni, sigurni u to da sveti hram nikada nije trebao biti mjesto sprovoda hrvatske košarke, ali i mjesto gdje su spas tražili oni koji su lijes donijeli na taj sprovod. Hrvatska košarka svako malo dotakne neko novo, dublje dno, iskopa sama sebi još veću rupu iz koje mora tražiti izlaz, kojeg nije našla tri desetljeća. Međutim, ovo čemu svjedočimo sada, ipak je previše - neuspjeh seniorske reprezentacije je samo vrh 'sante leda', juniorska i kadetska selekcija su ispale iz 'prve lige', ne nalaze se u krugu 24 najbolje europske momčadi, nedavno objavljen izbor selektora u mlađim dobnim kategorijama da nije tužan bio bi smiješan, najjačim hrvatskim klubovima Zadru, Splitu i Ciboni se 'podapinje' noga sumanutim rasporedom utakmica i nametanjem nesuvislih obveza tijekom sezone. Praktički im se onemogućuje iskorak u Europu.

Predsjednik HKS-a Nikola Rukavina, prvi čovjek s pedigreom profesionalca u toj ulozi, nakon svoje inauguracije je sve uvjeravao kako će takav status i više tisuća eura visoku mjesečnu plaću opravdati. Josip Vranković već godinama u 'rukama' ima igračku s kojom očito nije sposoban upravljati. Odnosno sposoban je, ali rezultate vidimo. Josip Sesar na klupi je njihov izbor, pobijedio je u toj utrci Zadranina Darija Gjergju, koji su lakoćom s Belgijom gazi prema Eurobasketu i uoči zadnjeg kola veliku Španjolsku drži iza leđa. Nismo sigurni čak niti da je Danijel Jusup stigao u Jazine, pa čuo povike na kraju utakmice 'Jupe, Jupe', prije da je dvoboj ispratio sa svog trosjeda. Mogli su svi oni koji su gurali ideju o Jazinama kao zadnjem spasu hrvatske košarke ranije promisliti malo o Jusupu i nepravdi koja mu se nanosi.

Nisu uspjeli, niti smo im vjerovali da će uspjeti, a ničim nam ne daju do znanja da su oni ti koji su sposobni košarku izvući iz gliba u kojem se nalazi i u kojem je duboko zapela. Hrvatska košarka je odavno završila na tvorničkim postavkama, a tamo u Buzinu, u sjedištu Saveza očito nema nikoga s vještinama da ubaci bar nekakvu 'nadogradnju'.