Finalna serija za košarkaškog prvaka Hrvatske, pobjedom Splita nad Zadrom, dobila je - zaplet! 'Žuti' su smanjili zaostatak na 2:1, imaju priliku u subotu izjednačiti, te tako pretvoriti i ovo finale, kao ono prošlogodišnje, u pravu dramu.
Uzalud su bili pripremljeni pehari i medalje namijenjene prvaku Hrvatske, Zadar je propustio prvu meč loptu - ostale su još dvije, ali sigurno, bez obzira na ulogu favorita, zadarski momentum sada više i nije tako snažan kao nakon dvije uzastopne pobjede u Višnjiku.
Pomalo iznenađujuće Jusup je u prvu petorku postavio Bakovića umjesto Gilberta, čovjeka koji je kažnjavao splitsku obranu u prva dva zadarska susreta ovih suparnika. Baš se Bakoviću Škara iskrao dva puta i pogodio dvije trice na početku dvoboja. Zapravo su one bile nagovještaj dobre šuterske večeri Splita.
Domaćini su uspjeli doći do dvoznamenkaste prednosti u prvoj četvrtini, a onda je u igru ušao Kalajžić. Na stari, isprobani recept Jusup je tražio 'mismatch', odnosno prednost snažnog Omišanina u igri leđima prema košu u odnosu na svoje čuvare Kapustu i Smitha. Zadrani su ubacili 'žute' u svoj ritam, gostujući stroj je u jednom dijelu utakmice djelovao besprijekorno.
Ipak, u drugom poluvremenu Splićanima je olakšao posao baš Jusup - zadarski stručnjak 'zaboravio' je Kalajžića na klupi - 'žuti' su svom snagom ulazili u okršaje pod koševima sa zadarskim tornjevima Mazalinom, Wahlom, Žganecom, gurali su se Ljubičić, Škara i Vuko koliko su mogli i na kraju se isplatilo.
Na taktičkoj razini, malo toga se može više otkriti novog u dvobojima dalmatinskih rivala, Mršić i Jusup pažnju poklanjaju sitnim detaljima - istaknut ćemo kako su Splićani odustali, barem u trećoj utakmici, od zone. Dojma smo kako zadarski trener nije prepoznao, pa nagradio Matu Kalajžića s više minuta na parketu u drugom poluvremenu. Omišanin je ostao 'zaboravljen' na klupi, pa onda kad je ušao na teren 'letio' je vani odmah nakon prve greške.
S druge pak strane, Mršić je dobar dio zadnje četvrtine odradio bez najefikasnijih u svom sastavu - Shortera i Smitha. Strategu Splita isplatila se velika doza hrabrosti, bez Amerikanaca na parketu, obrana je djelovala čvrsto, a u napadu bi se 'ubolo' tu i tamo. Svaki taj poen slavio se kao gol, s obzirom na to da je posljednja četvrtina bila napadački jako siromašna i s malo postignutih koševa.
Splitska pobjeda ima drugu stranu priče, Mršić sigurno neće biti zadovoljan činjenicom što je njegova momčad, unatoč 14 zabijenih trica (uz gotovo 50% uspješnosti), do zadnjeg trenutka trebala strepiti za pobjedu. Praktički je ovisila o jednom lošijem potezu, neočekivanom promašaju Mihailovića koji propustio na idealan način završiti sezonu - ubačajem za titulu prvaka.
Velika dvorana na Gripama je bila i više nego dobro ispunjena, na većoj tribini dominirali su Zadrani, glasno je Tornado bodrio svoje ljubimce. No, primijetit ćemo kako onih 400-500 zadarskih navijača zbijenih u Maloj dvorani na Gripama djeluju puno opasnije za Splićane, nego li više od 1.000 u Velikoj dvorani. A Velika dvorana na Gripama je još jednom pokazala, koliko god mi emotivno bili vezani uz košarkašku dvoranu, kako pruža puno veći komod i jednostavno daje ambijent velikog i važnog događaja.
Nema sumnje kako će dvorana u subotu (od 20 sati) biti još punija, pa možda čak i krcata do vrha. Split je pokazao da postoji način, a Zadar je bez obzira na lošiji bio jedan šut udaljen od treće uzastopne titule. Novi okršaj, nova priča - nek pobijedi bolji!