INTERVJU 'Supruga mi je bila najveća podrška, a savjetima mi je pomogao i Perišić'

Kada je 21. rujna pao na poljudski travnjak u devetoj minuti utakmice Hajduka i Gorice, Božidar Radošević pomislio je 'samo da nije prednji križni'. No, dodatne pretrage ustanovile su da se radi o jednoj od najtežih ozljedi kod sportaša. Bivšeg vratara Hajduka, a danas čuvara mreže Gorice to ipak nije pokolebalo. Iza njega je operacija, a potom i višemjesečna rehabilitacija, a jučer je nakon 165 dana ponovno trenirao u Velikoj Gorici. 

- Osjećaj je fenomenalan. Bilo je dosta teško s mentalnog aspekta jer sam trenirao sam i sada kada sam konačno s ekipom osjećam se kao da mi je pala tona s leđa - priča nam Radošević, a na pitanje kako danas gleda na 21. rujna i činjenicu da mu je Poljud zviždao odgovorio je:

- Sigurno da je teško bilo na prvu jer se nikad u karijeri nisam teže ozlijedio, ali nakon dvije-tri prospavane noći jednostavno se uhvatiš posla i kreneš dalje da se što prije vratiš na teren. Što se tiče zvižduka, reakcija gledatelja je bila takva kakva je bila….Vjerojatno bi ja isto sam sebi zviždao da sam mogao, ha-ha-ha…Malo mi je u početku bilo krivo jer sam dijete koje je tu odraslo, al' eto…Kad Hajduk u tom trenutku gubi opravdano je. 

Kako si reagirao kada si saznao da je riječ o ozljedi prednjeg križnog ligamenta?

- U početku svakakve crne misli prođu kroz glavu, ali sve sjedne na svoje nakon par dana i uhvatiš se posla koji te čeka i radiš ono što najviše krasi jednog sportaša tijekom karijere, a to je biti profesionalac.

Jesi li razmišljao o kraju karijere?

- A lagao bih kad bih rekao da nisam, ali vrlo kratko. Svi koji me poznaju znaju da nisam osoba koja će se predati tek tako.

Tko ti je bio najveća podrška na putu oporavka?

- Najveća podrška kao i do sada u karijeri je bila supruga Mirela koja je preuzela sve na sebe vezano za djecu i ostalo da bi se ja mogao u potpunosti posvetiti rehabilitaciji i povratku na teren. Dnevno sam radio pet-šest sati. Nije to malo i sigurno ovakav ekspresan povratak ne bi bio moguć da supruga na sebe nije preuzela velik dio obaveza. 

Poznato je da si dobar prijatelj s Ivanom Perišićem. Je li ti dao kakav savjet s obzirom na to da je i on prošao kroz sličnu ozljedu?

- Ivan i ja se znamo od malih nogu i sigurno da je pomogao pokojim savjetom jer je i sam prošao kalvariju. Isto tako bih istaknuo i Lovru Kalinića koji mi je sve objasnio vise puta jer je i on sam doživio istu ozljedu, a uz to smo obojica vratari.

Koji ti je bio najteži dio rehabilitacije? 

- Najteži dio rehabilitacije je bio u početku jer praktički učiš hodati, vraćaš osnovne pokrete u nozi. Kako je vrijeme odmicalo tako se i osmijeh polako vraćao na lice i bilo je jednostavnije odrađivati treninge.

Tko ti je najviše pomogao u procesu oporavka?

- Svakako bih naglasio dvojac s kojim radim rehabilitaciju. To su Tomislav Čule i Tomislav Blažanović i njihov PEC. Od stručnosti do svih potrebnih uvjeta, sve je bilo na top levelu i uvelike su mi olakšali i pomogli svojim znanjem da ovo bude ostvarivo rekao bih u rekordnom vremenu, četiri mjeseca i 20 dana od operacije. 

Kako je na sve to reagirala Gorica?

- Bez prave podrške kluba i pogotovo predsjednika Črnka sigurno bi i meni bilo teže proći kroz ovaj period, ali potezi koje je gospodin Črnko vukao su gospodski i velika mu hvala na tome. Ugovor mi traje do kraja sezone, a prvi cilj je ostvaren. To je da budem na dispoziciji treneru u ovoj sezoni, a nadam se da ću i iduću sezonu braniti boje Gorice jer stvarno se ponovno osjećam dobro i spreman sam maksimalno.

Nadaš li se da ćeš stati među vratnice do kraja sezone?

- Ako me trener bude trebao ja sam tu.

Kako gledaš na rasplet borbe za ostanak, a kako na borbu za naslov prvaka?

- Najvažnije je da korak po korak dolazimo do točke koju smo svi priželjkivali i da što prije osiguramo dovoljnu bodovnu razliku s obzirom na posljednju momčad i da dogodine gledamo prvoligaški nogomet u Turopolju. Što se naslova prvaka tiče, samo jednu želju imam - zaključio je Radošević.