Gonzalo Garcia je službeno postao novi trener Hajduka 13. lipnja 2025. godine, a ugovor s 'bijelima' je potpisao do ljeta 2028. godine. Hrvatska nogometna javnost ga je upoznala u ljeto 2021. godine, kada je prvi put je preuzeo Istru 1961 te u debitantskoj sezoni uspio Puljanima osigurati ostanak, da bi u sljedećoj Istra osvojila peto mjesto, što je tada bio njihov najbolji plasman u povijesti. Na početku priprema za drugi dio sezone 2024/25 opet je preuzeo Istru, koja se tada nalazila na osmom mjestu SuperSport HNL-a. Po broju osvojenih bodova samo u drugom dijelu sezone je njegova momčad bila treća, ali izostao je šlag na torti, u zadnjem kolu u Osijeku nisu uspjeli izboriti Europu.
No, izborio je pažnju Hajdukove struke, tadašnjeg sportskog direktora Francoisa Vitalija koji je dogovorio njegov dolazak u Hajduk. Kako je na Poljudu jedini siguran kontinuitet - kontinuitet promjena, tako Vitali nije dočekao rad s Garciom, u tekuću sezonu je Hajduk ušao s Goranom Vučevićem na mjestu sportskog direktora. Vučević je Garciu prihvatio, ali taj odnos do dana današnjeg nije na najboljoj razini.
Garciji je trebalo vremena da upozna stanje na Poljudu, momčad je upoznavao u hodu, primjerice, u prvom službenom nastupu u gostima protiv Zire je krenuo s Markom Capanom i Noom Skokom u početnih 11, a Rokas Pukštas nije bio u prvom planu. Roko Brajković je imao prednost u odnosu na Michelea Šegu, nitko tada ni zamisliti nije mogao da će se standardizirati sastav kojega smo imali u finišu jesenskog dijela.
Garcijina kvaliteta je bila što se nije libio gurnuti u vatru mlade igrače, tako da je odmah dao šansu Marinu Skelinu, a nakon njegove ozljede Branimiru Mlačiću, od čega će Hajduk vrlo vjerojatno profitirati već u ovom prijelaznom roku.
Nažalost je ta faza traženja i snalaženja koštala 'bijele' sramotnog ispadanja iz Europe. Prilagođavanju novog trenera nimalo nije pomogla ni činjenica što je u klubu sve kasnilo, pa tako i dolazak pojačanja. Sve se odigravalo u hodu, a, primjerice, Iker Almena, koji će postati standardan, je došao tek 6. rujna, za šesto kolo HNL-a, kada je Europa već bila davna prošlost.
No, s vremenom je Garcia pohvatao konce, te standardizirao momčad. On preferira fizički moćnije igrače, igru s više trke, njegova momčad ima ideju u trećoj trećini, a nastavio je gurati mlade igrače, pa su mu tako u zadnjoj liniji bili Hodak, Mlačić i Hrgović, uz iskusnog Šarliju, na kojega Gennaro Gattuso nije računao, da bi se ljetos vratio s posudbe. Kad uzmemo u obzir sva zbivanja na Poljudu, popunjavanje u hodu, te broj mladih, nepotvrđenih igrača, Garciji ide plus za učinak u HNL-u. Hajduk zaostaje samo bod za Dinamom, koji je u momčad uložio rekordan iznos.
Naravno da je bilo i problema unutar momčadi. Garciji pod minus pišemo komunikaciju s igračima koji nisu u prvom planu, a to također može biti jako bitno. Zapravo on u odnosu na svoje prethodnike na klupi manje komunicira s igračima, a trebao bi u nekim situacijama imati više takta. To što 'ima muda' staviti mlade i gurati svoju ideju mu je plus, ali definitivno mu nije bila dobra odluka onako istrčati na presicu nakon rekordnog poraza u Rijeci, te za Marka Livaju izjaviti: 'Pitali smo ga u drugom poluvremenu da se zagrije, rekao je da se ne osjeća dobro i da ga boli stomak'.
Pokušajmo to ovako objasniti: u ožujku je Hajduk pod Gattusom poražen u Rijeci 3:0, a talijanski trener je nakon utakmice napao Joška Jeličića, što je potom danima bila glavna tema. U studenome je Garcia nakon poraza od 5:0 dao izjavu kojom je potakao temu Livaje, a ista je tu utakmicu potpuno bacila u drugi plan. Garcia je tu definitivno trebao imati puno više takta i respekta prema kapetanu koji je podigao cijeli klub, a o čemu smo već pisali. Ne možeš ga baš utakmicu prije uvesti u 85. minuti, potom ga po riječkoj buri maltretirati kod 4:0, a onda hladno na presici reći da je ovaj prijavio bol u stomaku.
Ajmo sad opet i pohvaliti Garciju, prethodno je, u vrijeme Livajine ozljede, pronašao dobitnu kombinaciju te od Hajduka opet napravio momčad koja konkurira za prvo mjesto. Garcia je izvlačio zaključke iz utakmice u utakmicu, a ključan detalj se dogodio u jako lošoj partiji protiv Vukovara u Vinkovcima. Tada je trener 'bijelih' pokušao s Rebićem u špici, što nije izgledalo dobro. Ante je igrač prostora i dokazano kroz karijeru najbolje igra na lijevom krilu, a 'devetka' nije njegovo mjesto. Hajduka je od još jedne sramote solo-akcijom spasio Rokas Pukštas, koji je u međuvremenu od prošlosezonske i ljetne pričuve postao stožerni prvotimac.
Iduće kolo je Hajduk gostovao protiv Istre u Puli i Garcia je pokušao s Micheleom Šegom u špici. Je li to zaključio po treningu ili mu je netko rekao da je Šego od malih nogu pa sve do Varaždina (tamo je prebačen na krilo) igrao napadača, to ne znamo, ali najednom mu se sve posložilo. Ostalo je poznato, Šego je postao prvi strijelac jesenskog dijela HNL-a, te još jedan Garcijin plus, a zajedno s Pukštasom i Rebićem mu je glavni motor u igri visokog presinga.
Kakva je budućnost Garcije na klupi Hajduka? Njegovo kraljevstvo rezultat će odrediti sve, ali u ovom trenutku možemo reći da Garcia uživa puno povjerenje kao dugoročno rješenje na klupi Hajduka. Naslov prvaka mu nitko ne uvjetuje, iako je to želja svake sezone. Očekuje se da će još unaprijediti i standardizirati momčad pred novi izlazak u Europu, te da će nastaviti afirmirati mlade igrače i podizati im cijenu, što je jako važno za funkcioniranje kluba.