Foto: Veljko Martinović DUPLIN OSVRT: Film je pitak, ali pun nedostataka, a Kolinda je ukrala šou
Duplin osvrt Piše: Blaž Duplančić

DUPLIN OSVRT: Film je pitak, ali pun nedostataka, a Kolinda je ukrala šou

U filmu se uopće ne spominju Miljan Miljanić, Tomislav Ivić i Kup iz 1984. godine

Nakon sinoćnjeg dokumentarnog filma 'Ivanova igra', autora Tomislava Žaje, manje se pričalo o samom sadržaju, a puno više o izjavama predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Konstatacijama 'Rijeka je tada bila nekakav rezervni klub za Zvezdu i Partizan' i 'Jakov je oduvijek bio srčani navijač Hajduka!', ona je jednostavno ukrala šou, film je ostao u drugom planu, pa evo i riječ, dvije dojma nakon odgledane projekcije...

'Ivanova igra' je pitak film, nije dosadan, ali je iz hajdučke perspektive - potpuno beznačajan. Nevjerojatno je koliko nedostaje bitnih detalja iz Gudeljeve karijere, a nabrojit ćemo samo neke...

- U filmu se uopće ne spominje Tomislav Ivić. Dvoboj između Hajduka i HSV-a u četvrtfinalu Kupa prvaka se i danas prepričava, a Gudelju je to bila prva europska utakmica koju je zaigrao od početka. U filmu nema ni Ivića, niti spomena ili inserta s te kultne utakmice.

- Nedostaje i Miljan Miljanić. Izuzetno važna osoba u Gudeljevoj karijeri, čovjek koji ga je pozvao u reprezentaciju Jugoslavije dok ovaj još nije bio standardan u Hajduku. Miljanić je s Realom osvojio duplu krunu i upravo je on Gudelju sugerirao da odbije Bordeaux i druge klubove jer će ga odvesti u Madrid. Osim toga, u filmu nema ni Gudeljeva gola Španjolskoj na SP-u 1982. godine, gdje je izbornik također bio Miljanić.

- Nevjerojatno je, ali istinito, u filmu se ne govori o jedinom pravom trofeju Gudeljeve generacije osamdesetih - Kupu iz 1984. godine. Nema priče o ta dva povijesna finalna susreta protiv Crvene zvezde

- Također, nema niti jednog kadra iz susreta protiv Zvezde 13. rujna 1986. godine, tijekom kojega se Gudelj srušio i zauvijek prestao igrati nogomet.

- Općenito je ta priča Gudeljeve drame nakon što je doznao za hepatitis B napravljena traljavo. Nije je lako ispričati, a da ne izazove emocije, suze. No, redatelju Žaji je to uspjelo.

- Gudelj se tri godine pokušavao izliječiti najbizarnijim metodama, ali baš ništa od toga se nije pokušalo prikazati. Primjerice, mjesec dana je proveo na planini u Makedoniji, gdje ga je lokalni travar pokušavao izliječiti mješavinama različitih biljaka, tri mjeseca se pokušavao izliječiti viskom, jeo je barut, udisao čičak... Šest mjeseci je proveo u Kreutzbergu, pokušavajući se izliječiti molitvom...

- Ima tu još puno detalja o pokušajima izlječenja, ali u filmu nema niti jedne autentične lokacije iz tih teških dana, kada je Gudelj spoznao da mu telefon više ne zvoni i da je ostao sam. Ako je bit filma trebala biti kako se izvući iz teške situacije i bolesti, onda je i to promašeno jer nema objašnjenja kako se Gudelj vratio normalnom životu. A i to mu je omogućio Miljanić - nakon šest mjeseci pokušaja liječenja molitvom i povratka iz Njemačke, nazvao ga je Miljan i rekao: 'Hitno da si se pojavio na Zlatiboru i uključio u rad s mladima. Ne želim ni čuti da još nisi spreman!' I Gudelj je tako započeo trenersku karijeru u stručnom stožeru olimpijske reprezentacije Jugoslavije.

- Što se tiče prerano preminule supruge Mirjane, s kojom sam imao priliku pričati, šteta što ni tu nema jako bitnih detalja koji prikazuju žrtvu žene za muža. Ona je, naime, sudjelovala u njegovim pokušajima izlječenja, svih tih šest mjeseci je ležala uz njega u pokušaju liječenja molitvom, po dva, tri sata je sjedila uz njega dok su mu nad glavom vrtili visak, a pred vjenčanje, kada joj je Gudelj rekao: 'Znaš li da možda više nikada neću moći igrati nogomet', odgovorila mu je: 'Šta ima veze, zaposli se u škveru'. Ta tema ljubavi žene prema muškarcu također nije dotaknuta, iako je dosta vremena u filmu posvećeno njenoj preranoj smrti.

- Gudeljev kum na vjenčanju je bio Ivica Todorić. U redu, to možda danas i jest nešto za preskočiti, ali činjenica je da je Ivan bio baš kod njega u stanu kada su ga zvali iz bolnice i obavijestili ga da više neće igrati nogomet. 

- U filmu se pojavljuju Mitar Mrkela, Dean Savićević, Miloš Drizić, Predrag Mijatović, Milojko Pantić, Vladimir Petrović Pižon… Dokumentarac će sigurno biti dobro prihvaćen u regiji, ali redom su to površne priče i hvalospjevi o Gudelju kao igraču. Jednostavno nedostaju anegdote, a jako bitnih Gudeljevih suigrača ili trenera je jako malo. Čak je i Špaco Poklepović, najdraži Gudeljev trener, kod kojega je igrao svoj najbolji nogomet, dobio beznačajnu epizodicu, svedenu na par rečenica komplimenata prema Gudeljevoj igri. Da ne govorimo o Baki Sliškoviću, Ivanovu prijatelju i suigraču, s kojim smo se valjali od smijeha nakon snimanja u Mostaru.

- Ako je već toliko minuta potrošeno na bivše igrače Zvezde i Partizana, onda je prije Savićevića i Mijatovića, koji mu nisu bili suigrači, mogao biti snimljen Ljubomir Radanović. Gudelj, je, naime, igrao od prve minute u povijesnom susretu Jugoslavije i Bugarske na Poljudu, nakon kojega je Mladen Delić vikao: 'Je li to moguće?' 

- Najvrjedniji dio filma je sam početak, kadrovi Gudelja s majkom Anom u njihovoj kući u Zmijavcima. To je nešto autentično, izvorno, bez falšitadi. Također i kadar s davnog Hajdukova treninga. Zanimljivo je da je Gudelj kao dječak imao epizodicu u kultnoj seriji 'Prosjaci i sinovi', ali ni to to nije spomenuto  

- U filmu se kratko s par rečenica pojavljuje Ćiro Blažević, ali ne spominje se jako bitan detalj da je posjećivao Gudelja u bolnici i nosio mu parfeme kako bi ga nagovorio da potpiše za Dinamo, misleći da će ovaj ozdraviti.

- Promašen je i naslov filma 'Ivanova igra' jer o Gudeljevoj igri više možete saznati na isječku s YouTubea, nego iz filma, gdje u rijetkim kadrovima iz igre ne piše ni koja je utakmica, ni datum, a ni koje je europsko kolo.  

Mogli bismo dalje navoditi najmanje još ovoliko detalja iz zanimljive Gudeljeve karijere i života... Opći dojam nakon projekcije jest da je film nedorečen, makar su izjave korektno složene i ne može se reći da je dosadan. Zapravo je ono što je napravljeno dobro upakirano, ali problem je što je previše toga izostalo. Primjerice, najzanimljivija izjava večeri je bila ona Zlatka Dalića: 'Utakmica protiv Dnipra sve pokazuje. Voda, kiša, a ja sam tada skupljao lopte iza gola Hajduka'. No, srebrnog hrvatskog izbornika nema u filmu da to kaže, fali baš takvih detalja, anegdota, zanimljivosti...

Što se same promocije tiče, tu Gudelju svakako treba čestitati. On je valjda jedina osoba koja je na jednom mjestu mogla okupiti predsjednicu Grabar-Kitarović, izbornika Dalića, Hajdukova predsjednika Marina Brbića, gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu, čelnike Našeg Hajduka Tonija Baletića i Luku Domikulića, veterane Hajduka Ivana Buljana, Vilsona Džonija, Zorana Vulića, Zlatka Vujovića, ali i Zvezde Vladimira Petrovića i Miloša Drizića, te brojne druge osobe iz javnog života… 

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(53423, "");
29