Nevjerojatna sportska priča braće Sičaja iz Rame: 'Kad u subotu pobijedim Poljaka, napadam pojas europskog prvaka u svojoj kategoriji'

Fotogalerija (9)

Ivan Sičaja, MMA borac, na prvom ovogodišnjem eventu organizacije Fight Nation Championship (FNC), najboljoj hrvatskoj MMA organizaciji, borit će se u dvorani Krešimir Ćosić na Višnjiku u Zadru i to u subotu, 15. siječnja. Sičaja ima tri pobjede zaredom, a njegov omjer pobjeda i poraza u profesionalnom boksu je 6-1. Protivnik mu je Pawel Politylo (32) s omjerom pobjeda i poraza 10:4. Ako pobijedi Poljaka, Sičaja će biti prvi izazivač europskog prvaka u svojoj kategoriji.

Sportske priče Ivana Sičaje i brata mu Tomislava, također MMA borca, koji također ima odličan skor, nisu samo atipične nego su i vrijedne divljenja. Braća su podrijetlom iz Rame u BiH, a borilačkim vještinama počeli su se baviti prije samo nekoliko godina. Uz hrvatsku, redovito se na turnirima pojavljuju i sa zavičajnom zastavom Rame.

Koliko se dugo bavite mješovitim borilačkim vještinama (MMA - Mixed Martial Arts)?

- Od 2021., bavim se time četiri godine. Ja i brat smo počeli trenirati polovicom 2020., za vrijeme lockdowna, u podrumu naše kuće. Oni koji nas prate, znaju kako je sve to počelo. Imali smo neke boksačke rukavice, koje je otac nekad davno kupio, pa smo se počeli 'tući'. Nismo znali nikakvu tehniku niti smo znali što je to, ali smo na TV-u gledali MMA borbe, zanimalo nas je to. Počeli smo u podrumu iz dosade jer zbog korone nismo mogli nigdje.

Kad su vas primijetili ljudi iz borilačkih organizacija?

- Krajem 2000. organiziran je u Zagrebu neki amaterski turnir na koji smo se prijavili. Turnir je održan u staroj dvorani American Top Teama (ATT-a), u Heinzelovoj. Tomislav je imao tri borbe, osvojio je prvo mjesto, a ja sam također pobijedio, ali sam tada slomio šaku. Eto, koliko sam poznavao tehniku i kako sam znao udarati?! Napao sam punim udarcem i slomio šaku. Vratili smo se kući, ja sam sanirao ozljedu za dva mjeseca i nastavio trenirati.

Nekoliko mjeseci poslije smo se opet prijavili za turnir, taj isti, i opet osvojimo prva mjesta. Pobijedili smo sve, doslovno. I ja opet slomim istu šaku. Nakon toga turnira vratimo se kući, međutim, kontaktirao nas je osnivač i glavni trener ATT-a Dražen Forgač. Zanimalo ga tko smo i pitao želimo li doći trenirati kod njega u klub. Pitao sam brata; Što ćemo?! Nama je bio san trenirati u dvorani koja ima sve moguće uvjete. Odlučio sam odgovoriti na poziv gospodina Forgača i preseliti se u Zagreb. Brat nije mogao doći za mnom jer je tada bio zaposlen kao policajac u Sarajevu. Iako sam trebao početi raditi u struci, budući da sam završio studij radiologije na Sveučilištu u Mostaru, jako sam se zainteresirao za ovaj sport pa sam radiologiju stavio malo sa strane. Razmišljao sam otići u Njemačku u kojoj je posao radiologa jako dobro plaćen.

Kako su roditelji reagirali?

- Ocu zbog moje odluke nije bilo drago: - Zar nećeš raditi svoj posao?! Kakav Zagreb, kakav trening?! Rekao sam mu da idem u Zagreb trenirati i da ću se zaposliti kao radiolog. Nakon pola godine treninga u Zagrebu, borio sam se na još jednom turniru na kojem sam uzeo prvo mjesto. Potom je i brat došao u Zagreb trenirati. I već više od tri godine treniramo u klubu ATT.

I sad ste već u 'profesionalnim' vodama?

- Ja sam do prve profesionalne borbe došao za manje od godinu dana treninga. Imam skor 6:1, a brat 5:0.

Čudno je koliko ste napredovali za kratko vrijeme. Počeli ste se baviti prekasno tim sportom, a imate rezultate. U čemu je tajna? Genetika?!

- Svi se čude naše našim rezultatima zato što borci počnu trenirati od 15. godine. Govore da je kasno krenuti s 20 godina, a ja krenuo s 28. godina. I brat je relativno kasno krenuo. Ali, ovaj sport je prime sport od 30 do 35 godine. Tada si kao borac najbolji, najjači i najmudriji. Mi smo 'uvod' preskočili i zasad sve dobro ide.

Boksate u Zadru, u dvorani na Višnjiku, 15. veljače, protiv Poljaka Pawela Polityla?

- On je iskusniji i malo stariji od mene. Politylo je dobar protivnik, najbolji do sada.

Kad 'prebijete' i pobijedite Poljaka, što dalje?

- U tom slučaju bit ću prvi izazivač i napadam pojas u mojoj kategoriji do 66 kg. Imam omjer pobjeda i poraza 6:1. Ako pobijedim Poljaka imat ću niz od 4 pobjede i to je dovoljan razlog da napadam pojas. Što se tiče ostalih boraca u mojoj kategoriji, imam bolji skor od njih, bolje borbe, imao sam+ bolje protivnike, a organizacija gleda tko bi mogao biti izazivač. Gleda se na to tko bi bio dostojan protivnik prvaku i tko bi ga mogao pobijediti. Nema smisla da prvaku kao izazivač dođe netko tko ima skor 4:4 pa da ga prvak nokautira za minut.

Koliko profesionalnih borbi godišnje imate?

- Ja i brat se borimo tri puta godišnje. Dva puta do ljeta i jednom poslije ljeta, gledamo da se preko ljeta odmorimo. Jednom sama se borio u Puli, prvi vikend u 9. mjesecu, pa sama preko ljeta zbog treninga bio u Zagrebu. Posebno je bilo iskustvo borbe u pulskoj areni. Snimak borbi u areni je obišla cijeli svijet. Podsjećali smo na gladijatore. Ja sam se u Puli borio u prvom meču i pobijedio Senegalaca. To je bio poseban doživljaj, ali sam zato trenirao cijeli sedmi i osmi mjesec. Svi su bili na moru, a ja se cijelo ljeto kupao u znoju.

Majstori borilačkih vještina često imaju problem s kilažom. Imate li i vi takvih problema?

- Težina je uvijek problem, višak kilograma. Imamo obvezu skidanja kilograma prije borbe. Skidamo kile kako bismo mogli upasti u kategoriju pa ih onda vraćamo, to ide tako, od početka ovoga sporta. Uglavnom, dan prije borbe na vagi moramo imati 66 kg, maksimalno 66,3 kg.

Kako skidate težinu?

- To je malo viša matematika, sve je otišlo u znanost, doslovno. Na primjer, nekoliko dana prije vage ponekad imate čak devet-deset kilograma viška. Ali, nisu to masti nego voda. Najprije se radi hidracija, uzimaju se ogromne količine vode, i onda dva dana prije vage izbacujete sve to dehidracijom.

Kako se to postiže?

- Noć i jutro prije vaganja provodite vrijeme u finskoj sauni, ovisno o tome koliko kilograma treba skinuti. Na primjer, meni za saunu ostane zadnja tri kilograma. Sve mora izići kroz znoj. Ima za to i raznih drugih metoda: vruća kupka, boravak u vrućoj kadi, nakon koje vas zatrpaju ručnicima kako biste se dodatno znojili. Bitno je znojiti se što više. Mjesec dana prije borbe nutricionisti imaju plan prehrane inače tijelo ne bi moglo izbaciti toliku količinu vode iz sebe. Tijelo se mora priviknuti na sve.

A prehrana?!

- Možemo jesti meso i povrće, ali ugljikohidrate - kruh, tjesteninu , rižu - ne smijemo ni pogledati. Nama se meso toliko ogadi u tih dvadesetak dana prije borbe da to ne mogu opisati. Tada bih sve dao za komad kruha, toliko ga poželim, ali ne smijem. A mjesec prije borbe slatko također ne smijemo ni pogledati. To je najveća žrtva u ovome sportu, ali zato više cijeniš hranu i piće. Sve je drukčije.

Gledaju li roditelji vaše borbe?

- Otac gleda, podržava nas, hajdemo tako reći, ali majka ne gleda. Ona od svega toga glavu okreće, osjetljiva je na nas. Sestra prati borbe, iako je tada u stresu, pa zove majku kad borba završi da je informira. Dosad smo uglavnom pobjeđivali, ali kad sam izgubio jednu borbu, nazvao sam majku i rekao joj da sam dobro, da sam izgubio na sudačku odluku i da se nisam ozlijedio. Da ne brine.

Možda čvrstinu i rezultate možete zahvaliti genetici jer ste prekasno počeli trenirati?!

- Ima malo i genetike, urođenog talenta, ali je odlučujuća volja, ono što ti je u glavi. Mi kažemo 'glava', ako nisi jak u glavi, zabadava talent. Da si ne znam koliko talentiran, ako odustaješ, nema od toga ništa. Nema odustajanja u borbi, to je sport. Kad uđeš u 'kavez', kad se vrata zatvore, onaj nasuprot tebe ide ti 'glavu otkinuti'. U 'kavezu' nemaš izbora, moraš se za život boriti, doslovno. Ako unaprijed misliš da te protivnik može pobijediti, onda će te i pobijediti. Ako misliš da je bolji od tebe, već si napola izgubio. Ima dobrih boraca, ali kad krenu gubiti više se ne mogu oporaviti. Ne mogu se poslije poraza vratiti, počnu sumnjati u sebe iako su dobri borci. Počnu se bojati i psiha ih slomi. Stabilna psiha je broj jedan u ovom sportu.

Kako ste se vi osjećali nakon onog jednog poraza?

- Znao sam kakvu sam borbu pružio i da je to bilo ublizu. Ali, taj dan sam bio loš, znam da je bilo do mene. I znam zbog čega. Imao sam neke ozljede u tom kampu. Iz poraza se najviše nauči. Sve ovisi o tome kako to prihvatiš.

Koliko se još namjeravate boriti?

- Ovisi, ali se nadam da ću se boriti još pet godina, naravno, ako ne bude ozbiljnijih ozljeda. Treba pametno raditi i pametno se pripremati za borbe. Planirati i držati se plana. Ali, treba pripaziti i na tijelo, ono nije stvoreno za dva-tri jaka treninga dnevno.

MMA - Mixed Martial Arts je moderan borilački sport u kojem se koriste različite borilačke tehnike iz nekoliko borilačkih stilova (boks, tajlandski boks, hrvanje, brazilski jiu- jitsu, džudo, sambo, wushu sanda). Pravila MMA borbe koncipirana su tako da omogućuju maksimalno približavanje uvjetima realne borbe.

MMA je najbrže rastući sport na svijetu. To je kombinacija najučinkovitijih borilačkih vještina. Obožavatelji diljem svijeta mogu svjedočiti mečevima profesionalnih boraca u najvećim MMA organizacijama kao što su UFC, ONE FC, Bellator, Fight Nights, M1 i druge.