Ususret novom proračunskom EU razdoblju: Hrvatska će na raspolaganju imati 16,5 milijardi eura. Stručnjak otkriva kako ih iskoristiti

Hrvatska je članica Europske unije već dvanaest godina, a gotovo dvadeset godina koristi sredstva EU fondova. U tom periodu napravljen je veliki napredak u infrastrukturnom i gospodarskom kontekstu, ali dojam je da se novac iz EU fondova može iskoristiti još bolje.

Nove škole, biciklističke staze, digitalne usluge i solarni paneli, sve su to projekti koji su zahvaljujući europskim fondovima promijenili izgled Hrvatske. Međutim, dok jedni gradovi i općine napreduju, drugi i dalje zaostaju.

Pred Hrvatskom je uskoro nova šansa u vidu 16,5 milijardi eura iz europskih fondova u idućem proračunskom razdoblju. Pitanje je hoćemo li naučiti na starim greškama ili ćemo opet dio prilika prepustiti birokraciji i neiskorištenim natječajima? Odgovore na ova i mnoga druga pitanja dao je Boris Pekić, direktor i stručnjak za EU fondove iz splitskog ureda UHY in Croatia.

Koliki je doprinos europskih fondova Hrvatskoj na lokalnoj i nacionalnoj razini?

- Hrvatska već gotovo dvadeset godina koristi sredstva Europske unije, najprije kroz pretpristupne fondove, a posljednjih dvanaest godina kao punopravna članica EU. U tom razdoblju ostvareni su brojni pozitivni učinci koje građani mogu osjetiti svakodnevno. Od obnovljenih cesta, škola i vrtića, do novih radnih mjesta i modernizirane javne uprave.

Počeci nisu bili jednostavni. Prije dvadeset godina, kada se tek učilo što znači europsko sufinanciranje, svaka uspješno prijavljena investicija bila je veliki iskorak. Mnoge tvornice i postrojenja su izgrađena ili rekonstruirana kroz projekte koje smo prijavljivali na pretpristupne fondove što nam je na poseban ponos jer tada nije bilo lako objašnjavati europsko zakonodavstvo i način rada. Danas, kada smo iskusna članica Europske unije, otvorile su se šire mogućnosti, a poduzetnici su postali svjesni da europski fondovi mogu biti dio njihova redovnog poslovanja. Naše iskustvo pokazuje koliko su se stvari promijenile, budući da smo pratili brojne projekte od ideje do realizacije. Danas su to sve projekti javne namjene, kao i investicije privatnog sektora.

Na koji način su EU fondovi utjecali na javni i privatni sektor?

- Rezultati članstva u EU vidljivi su na svakom koraku. U javnom sektoru to su novi autobusi, digitalizirane usluge, aplikacije koje olakšavaju svakodnevni život građana, novi vrtići, dodatni logopedi i odgojitelji, obnovljene škole i javni prostori.

Kroz projekte urbane obnove i javne infrastrukture gradovi su postali življi, primjerice, sustavi javnih bicikala, uređene ljetne pozornice i kulturne tvrđave pretvorene su u središta događanja. Građani možda i ne znaju da iza tih poboljšanja često stoje uspješno provedeni EU projekti koji im štede vrijeme, novac i podižu kvalitetu života.

U privatnom sektoru vidimo snažan zamah u kojem su mnoge tvrtke pravodobno prepoznale priliku i osigurale dostupna sredstva za investicije. Naše iskustvo u radu s poduzetnicima pokazuje da su projekti s EU sufinanciranjem od 50, 65 pa i 85 % bili ključni u razdobljima izazova, osobito tijekom pandemije COVID-19, kada su upravo ti fondovi pomogli očuvati likvidnost i radna mjesta.

Jesu li neke općine i gradovi mogli i bolje?

- Naravno, i mogle su i trebale su. Danas imate susjedne općine, slične po veličini i potencijalu, a kao da nisu dio iste države. Neke su kroz fondove obnovili ceste, škole i javne prostore, uvele solarnu energiju i razvile sportske i kulturne sadržaje, dok druge još uvijek sa skepsom promatraju cijeli sustav, što je šteta.

Koja su glavna ograničenja u korištenju europskog novca u Hrvatskoj i što bi trebalo unaprijediti?

- Sustav EU fondova u Hrvatskoj je vrlo složen. Uključuje gotovo sva ministarstva i brojne institucije, a u njemu djeluje nekoliko tisuća zaposlenika. Kao i svaki veliki sustav, često zna biti trom i administrativno opterećujuć, što poduzetnicima otežava agilnost i brzinu djelovanja. Istaknuo bih rad državne agencije Hamag Bicro koja kontinuirano prati poduzetnike kroz sustav natječaja i sufinanciranih kredita s povoljnim kamatnim stopama kao iznimno pozitivan primjer.

Kako se sustav može unaprijediti?

- Najvažnije je da prostora za napredak ima, a posebno u konzistentnosti i predvidljivosti natječaja. Često se događa da se planirani pozivi odgađaju mjesecima, ponekad i godinama, a neki se uopće ne objave. To je primjer loše prakse jer se dogode situacije gdje se 'dugoočekivani' natječaj za digitalizaciju poslovanja malog i srednjeg poduzetništva, i to na regionalnoj razini u potpunosti ukine te ga se 'zamijeni' kreditom s mogućnošću otpisa glavnice. To dovodi do problema jer poduzetnici planiraju investicije prema planu natječaja te po njima kroje cikluse ulaganja kojih na kraju ne bude. Ključno je pojednostaviti procedure, ubrzati objavu poziva i smanjiti administrativna opterećenja.

Postoji li neki segment koji je već unaprijeđen?

- Posebno bih pohvalio regionalni pristup, poput natječaja SPIN – Jačanje strateških partnerstva za inovacije u procesu industrijske tranzicije, koji je potaknuo suradnju poduzetnika i znanstvenih institucija, otvorio nova radna mjesta i doprinio razvoju inovacija, i to po prvi put na regionalnoj razini. Regionalni pristup bi mogao biti ključ uspjeha u budućnosti koji bi jamčio da će svaki euro sufinanciran imati višestruki efekt, pogotovo namijenjen poduzetniku.

Koji bi trebali biti hrvatski prioriteti u novom proračunskom razdoblju 2028.–2034. godine?

- Europska komisija već priprema novi sedmogodišnji proračun, a osim klasičnih ciljeva poput jačanja konkurentnosti, istraživanja i regionalne ravnoteže, sve više se naglašavaju sigurnost, obrana, migracije i nadzor granica. Što se tiče Hrvatske, na raspolaganju ćemo imati 16,5 milijardi eura, što je neznatno povećanje u odnosu na 14,5 milijardi eura u aktualnom razdoblju (2021.-2027.). Podsjetimo, iznos u našem 'prvom' proračunu, 2014.-2020. je bio oko 10,7 milijardi eura. Okvirni prioriteti su zadani i težit će prema jačanju regionalne ravnoteže, ruralnom razvoju i ekološkoj tranziciji te povećanju inovacija i digitalnoj transformaciji. Hrvatska ima priliku dodatno ojačati kapacitete u području sigurnosti, ali i postići održiv, uravnotežen razvoj svih regija.

Koliko je izazovno Hrvatskoj nadmetati se s globalnim tržištem? Koji su najveći izazovi?

- Hrvatska je mala država, ali s brojnim komparativnim prednostima. Prirodne ljepote i turistički potencijal su neupitni, no sve veći značaj ima tehnološki i IT sektor, u kojem naši stručnjaci postižu zapažene rezultate. Da bismo bili konkurentniji, potrebno je dodatno poticati razvoj IT i inovacijskih tvrtki, osigurati im infrastrukturnu podršku, pristup kapitalu i prostor za istraživanje i razvoj. Upravo tu EU fondovi mogu odigrati još veću ulogu nego dosad, kao poticaj za rast, zapošljavanje i internacionalizaciju hrvatskih ideja i proizvoda.

Je li Hrvatska uspješna u povlačenju i korištenju sredstava iz Fondova EU?

- Da, možemo reći da jest. Postoje statistike i usporedbe država članica u proteklom razdoblju 2014.-2020. te uspješnom korištenju NPOO-a (Nacionalnog plana oporavka i otpornosti) gdje smo u 'gornjem' dijelu liste. Napredak je vidljiv po svim parametrima, rastu BDP-a po stanovniku, povećanju zaposlenosti i ulaganja te po poboljšanju javne infrastrukture. Grad Zagreb je iznad prosjeka EU, a ostale regije bilježe stabilan rast. To se najbolje može vidjeti kada odemo u neke od susjednih zemalja koje nisu u EU ili u neku 'staru' članicu i usporedimo se s njima. Imamo razloga biti ponosni, ali i dalje postoji prostor za poboljšanje i na tome moramo svi raditi svakodnevno. Vjerujem da će Hrvatska u idućih deset godina iskoristiti priliku da se profilira kao zemlja inovacija, znanja i održivog razvoja, uz još veću suradnju javnog i privatnog sektora.