ŠPICA S MACANOM: Tko odlučuje što je 'prirodno'? Treba li nam rewilding ili pokošena trava?

Hrvatska je treća u Europi po bioraznolikosti - čak pet tisuća biljnih vrsta raste upravo na našem tlu. Ipak, brojni su ekosustavi pod pritiskom, a rijetke vrste nestaju brže nego što ih stignemo upoznati. Kako klimatske promjene, urbanizacija i poljoprivreda mijenjaju krajolike koje uzimamo zdravo za gotovo? Što znači bioraznolikost i zašto nam je toliko važna? O svemu tome u novoj Špici s Macanom govorile su doktorice znanosti - Dubravka Sandev, predsjednica Hrvatskog botaničkog društva i stručna savjetnica Botaničkog vrta PMF-a, te Tatjana Masten Milek, ravnateljica Zelenog prstena Zagrebačke županije.

'Prije par dana na vratima već zatvorenog Botaničkoga vrta pojavila se jedna gospođa. Čula je nešto o nekakvoj vrsti pa je zanimalo - je li jestiva, je li alergogena, može li je kupiti u ljekarni? Objasnila sam joj da je to jedna naša rijetka endemična vrsta koje imamo jako malo. Dakle, ako ljudima biljka nije korisna, ako je ne mogu jesti, ako ne služi za zdravlje, onda im se čini kao da je bezvrijedna', objasnila je u Špici s Macanom predsjednica Hrvatskog botaničkog društva Dubravka Sandev ključni problem kod razumijevanja važnosti bioraznolikosti. Upravo zato je i pokrenut projekt Hrvatska divlja, usmjeren na njeno promicanje i zaštitu. Partner im je i Zeleni prsten Zagrebačke županije, čija ravnateljica Tatjana Masten Milek objašnjava kako je edukacija o važnosti ekologije ključna od najranijeg uzrasta, ali djeci je treba približiti na razumljiv i zabavan način. 

'Klinci onda dođu kući i ispričaju roditeljima, bakama i djedama kako se smiju ponašati', ispričala je.

U kontekstu poimanja biljaka samo kao ukrasa upozorila je na opasnost nedomaćih vrsta. 

'Radimo na tome da pokušamo osvijestiti ljude da ne kupuju invazivne strane biljke kao ukrasne biljke za vrtove. Imate primjer ljetnog jorgovana, pampas trave, na kraju krajeva i bagrem koji je tu već neko vrijeme', podsjetila je Masten Milek. 

Te strane vrste se brzo razmnožavaju i potiskuju autohtone biljke, kradu im teritoriji. Umjesto toga, trebali bismo se fokusirati na domaće divlje vrste kojih nam ne manjka - imamo ih čak pet tisuća, što Hrvatsku čini jednom od najbogatijih članica Europske unije po bioraznolikosti.

Unatoč tome, mnoge od njih su ugrožene. Stanje biološke raznolikosti dramatično se pogoršalo u zadnjih 50 godina, više nego kroz cijelu povijest čovječanstva. Zbog ljudskih aktivnosti, vrste izumiru 1000 puta brže nego u prirodnim okolnostima. Ti gubici zasjenili su produktivnost prirode i time ugrozili dugoročni opstanak čovječanstva. Zbog toga Hrvatska divlja potiče praksu rewildinga, prepuštanja prostora prirodnim procesima koji pospješuju jačanje biološke raznolikosti čime se znanstveno dokazano, doprinosi obnovi ekosustava, štiti ugrožene vrste, ali i pomaže u ostvarivanju važnih ekoloških, društvenih, klimatskih i gospodarskih ciljeva.

U Zagrebu se ne tako davno naveliko govorilo o nepokošenim površinama koje su ljutile građane. 

'Ljudi misle da nekošnja znači zapuštanje. Pravilna košnja je puno teža nego raditi stalno nogometna igrališta. Koliko su u gradu sposobni i educirani u kojem trenu što kositi da bi zadržao neke naše vrste i da bi imao što više kukaca koji će se na njima hraniti, a kad je to preraslo, to je vrlo diskutabilno jer je to teško', naglasila je, ali podsjetila i da su i za Botanički vrt ljudi znali komentirati da je zapušten u trenucima kad je strateški bio nepokošen.

Osim u divljini, biljke se mogu štititi i ex situ. 

'Malo je ljudi velebitsku degeniju vidjelo u njezinom prirodnom staništu, a ako dođeš u Botanički vrt, tamo, ne samo da ju možeš vidjeti, već i kupiti', pojasnila je Sandev dok se Masten Milek osvrnula na još jednu manje poznatu, a izuzetno vrijednu rijetku vrstu čije je prirodno stanište samo na dva mjesta na svijetu, od kojih je jedno upravo u Zagrebačkoj županiji - samoborsku gromotulju. Zaključila je kako prirodna staništa ne moraju biti daleka i nepristupačna, dio su našeg svakodnevnog prostora i identiteta i to trebamo sebi osvijestiti prije nego ih izgubimo.