Pravobraniteljica o uvođenju vojnog roka: 'Žene će dovesti u neravnopravan položaj'

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić smatra kako su najavljene zakonske izmjene kojima bi se uvelo obvezno dvomjesečno vojno osposobljavanje za muškarce - diskriminatorne.

Oglasila se nakon što je zaprimila brojne pritužbe građana, uglavnom muškaraca, koji smatraju da se radi o spolnoj diskriminaciji. Priopćenje njenoga ureda prenosimo u cijelosti:

'Prvo, pravobraniteljica kao stručno tijelo sudjeluje u javnom savjetovanju vezanom uz predložene izmjene Zakona o obrani te će se u okviru navedenog mehanizma, a koji je javno dostupan svima, detaljno očitovati o navedenim izmjenama.

No ukratko: iako je načelno stajalište pravobraniteljice - a koje je ranije upućeno i Ministarstvu obrane RH - da nejednak zakonski tretman temeljen na spolu ne znači uvijek i postojanje spolne diskriminacije, ono će svakako biti sagledano i revidirano u kontekstu beneficija koje je zakonodavac odlučio uvesti za osobe koje su po Zakonu o obrani obvezne sudjelovati u vojnom osposobljavanju u usporedbi s onima koje sudjeluju dobrovoljno, odnosno ne sudjeluju u obveznom vojnom osposobljavanju.

Naime, u konkretnom slučaju, radilo bi se o tzv. neizravnoj diskriminaciji utemeljenoj na spolu, koja je također zabranjena pa takvo zakonodavno rješenje pravobraniteljica ne može podržati jer je u suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17), koji je tzv. 'organski zakon', što znači da je iznad svih ostalih zakona koji, slijedom toga, moraju biti usklađeni s njim.

U Zakonu o ravnopravnosti spolova, u članku 7. stavak 2. ističe se kako: 'neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriterij ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva su usmjerena postizanju tog cilja primjerena i nužna.'

U konkretnoj situaciji ne postoji legitimni cilj propisivanja beneficija osobama koje sudjeluju u obveznom dvomjesečnom vojnom osposobljavanju, niti su sredstva usmjerena postizanju tog cilja primjerena i nužna jer Zakon o obrani točno predviđa na koji način će se osigurati vojno osposobljavanje, odnosno da je ono obvezno za sve muškarce određene dobi, a žene da se mogu uključiti dobrovoljno. Sukladno tome, za očekivati je da će ova naizgled neutralna norma dovesti u nepovoljan položaj upravo žene jer za njih nije propisano obvezno vojno osposobljavanje pa će zasigurno nerazmjerno manji broj žena i ostvarivati propisane zakonske beneficije. 

Osim toga, nije ni nužno ni primjereno dodatno putem beneficija poticati nešto što je propisano kao obveza, uz to je i nelegitimno je jer je suprotno Zakonu o ravnopravnosti spolova stvarati takve neopravdane razlike među spolovima. Naime, ako se prihvati opisano zakonsko rješenje, osobe ženskog spola, s obzirom da nisu obveznice vojnog osposobljavanja, bit će u potpunosti neopravdano dovedene u nepovoljan položaj u području rada i zapošljavanja u svim državnim i javnim poduzećima u usporedivoj situaciji s muškarcima.

Također, prema stajalištu pravobraniteljice, uvođenje razlika između osoba koje su se pozvale na institut priziva savjesti i onih koje nisu - a na 'štetu' osoba koje su se koristile navedenim institutom - također je neopravdano i može predstavljati direktnu diskriminaciju utemeljenu na političkom i drugom uvjerenju. No kontrola legalnosti tog dijela Zakona u nadležnosti je Pučke pravobraniteljice. 

Pravobraniteljica će stoga predložiti zakonodavcu ili ukidanje svih beneficija muškarcima vojnim obveznicima koji se uključuju u vojno osposobljavanje ili uvođenje jednake dvomjesečne vojne obveze za sve, bez obzira na spol.'