POLITIČKI ANALITIČAR: Ulazak u Trumpov 'Odbor za mir' bio bi kao 'ljubljenje ruke Vitu Corleoneu'

Hrvatska je odbila poziv SAD-a za pristupanje tzv. 'Odboru za mir', inicijativi koju potencira američki predsjednik Donald Trump. Odluka je donesena nakon telefonskog razgovora u kojem je, kako tvrdi premijer, o stavu Vlade obaviješten i predsjednik Republike. Iako se u javnosti ponovno otvorilo pitanje komunikacije između Banskih dvora i Pantovčaka te sazivanja Vijeća za nacionalnu sigurnost, suglasnost državnog vrha o samoj odluci, čini se, nije bila upitna.

U emisiji HRT-a 'Studio 4' politički analitičar i profesor Anđelko Milardović ocijenio je kako je odbijanje poziva razumna i politički odgovorna odluka te da bi ulazak Hrvatske u Trumpovu inicijativu predstavljao ozbiljan politički i strateški rizik.

– Postojao je veliki rizik pristanka i dobro je da je Hrvatska taj rizik otklonila jer bi ulaskom u, kako sam to nazvao, zakladu Vita Corleonea, Hrvatska izravno sudjelovala u dekonstrukciji međunarodnih institucija i UN-a - rekao je Milardović.

Upozorava da bi se ulaskom Hrvatska uključila u nastavak, kako kaže, poretka kaosa koji je inauguriran aktualnom američkom politikom. Dodaje kako iza Trumpove inicijative stoji jasna ideološka agenda.

– Ta inicijativa za utemeljenje zaklade Vita Corleonea dolazi iz američkih ultrakonzervativnih krugova, iz krugova koji zagovaraju američki nacionalizam, tradicionalizam, religiju i supremaciju Amerike u svijetu - istaknuo je.

Naglasio je da, iako je status UN-a već dulje vrijeme poljuljan i diskutabilan, to ne znači da se problem rješava osnivanjem paralelnih struktura koje dodatno slabe međunarodni poredak.

Govoreći o širem geopolitičkom kontekstu, Milardović smatra da se Europa nalazi u prijelomnoj fazi i kaže: 'Došlo je vrijeme odrastanja Europe. EU mora postati samostalniji subjekt u kreiranju vlastitih politika, uključujući obrambenu politiku. To ne znači prekid odnosa sa SAD-om, nego redefiniranje odnosa moći'.

Podsjetio je da SAD sve otvorenije poručuje kako Europa mora sama financirati svoju sigurnost, dok se istodobno zaoštravaju politički i trgovinski odnosi. Milardović se osvrnuo i na informacije prema kojima bi članstvo u toj inicijativi bilo povezano s velikim financijskim izdvajanjima.

– Po nekim izvorima, članstvo se mjeri u milijardama dolara. Ulazak bi značio kupnju sigurnosti i lojalnosti, svojevrsno 'ljubljenje ruke Vitu Corleoneu', što smatram pogrešnim putem - rekao je. Dodao je da je dobro što vodeće europske zemlje nisu pristupile takvom konceptu.

Govoreći o učincima dolaska Donalda Trumpa na vlast u SAD-u, Milardović se osvrnuo i na položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ocijenio je da američka politika u BiH mora balansirati interese triju konstitutivnih naroda te da je malo vjerojatno da će se Washington dugoročno i otvoreno svrstati uz samo jednu stranu.

– Riječ je o političkoj složenici s tri aktera i svako jače naginjanje prema jednom automatski izaziva reakciju druga dva. Zato sumnjam da bi SAD do kraja i aktivno stao na jednu stranu - rekao je. Dodao je da iza svakog od tih aktera stoje širi međunarodni interesi, ali i da je vidljivo kako se s promjenom administracije ubrzavaju konkretni dogovori, osobito ondje gdje su u pitanju energetski projekti.

Milardović je naglasio da se u novom američkom pristupu BiH i regiji sve manje govori o ideologiji, a sve više o interesima. 'Pare su na stolu', dodao je ističući kako je energetika ključni motiv.

U tom je kontekstu upozorio na jasne konture Trumpove energetske politike kazavši: 'Trump je poručio vjetru i suncu doviđenja. Ne možete izvoziti ni vjetar ni sunce. Fokus se vraća na klasične izvore energije, uključujući i nuklearnu energiju. Obnovljivi izvori nisu nestali, ali više nisu u prvom planu'. 

Dodao je da je takav zaokret u velikoj mjeri kompatibilan s promjenama koje se događaju i u europskim energetskim politikama.

Govoreći o Ukrajini, Milardović je upozorio da ultimativni zahtjevi nisu dobar pristup te dodao: 'Ukrajina će, na kraju, morati zadovoljiti sve kriterije – od borbe protiv korupcije do poštivanja ljudskih prava'. Kazao je kako se u ratu, nakon razaranja, uvijek otvara pitanje obnove - u koju potom ulaze banke, korporacije i financijske institucije. Pritom se pozvao na iskustva iz Iraka.

Na pitanje postoji li iluzija da bi se promjenom američke administracije sve moglo vratiti 'na staro', Milardović je bio izričit: 'U zabludi su svi koji misle da se promjenom administracije brišu strateški ciljevi. Administracije dolaze i odlaze, ali nacionalni i strateški interesi ostaju'. 

Zaključio je da aktualna američka politika samo otvorenije i 'brutalnije' provodi ono što se ranije činilo mekšim metodama, uz posljedice koje se već osjećaju na demokratske procese i globalni poredak.