Vjetroagregati i solarni paneli posljednjih su godina postali uobičajen prizor u Hrvatskoj i diljem Europe. Najčešće se postavljaju na nepristupačna i neobradiva područja koja nemaju drugu gospodarsku namjenu, čime se omogućuje proizvodnja domaće električne energije bez zauzimanja poljoprivrednog zemljišta ili narušavanja osjetljivih prirodnih staništa. U energetskom smislu, riječ je o jednom od ključnih alata za smanjenje ovisnosti o uvozu i jačanje sigurnosti opskrbe.
Ali koristi se ne mjere samo kilovat-satima. Investitori u obnovljive izvore redovitim uplatama u lokalni proračun osiguravaju konkretan doprinos životu stanovnika zajednice. Nekoliko megavata kapaciteta može proračunu donijeti stotine tisuća, pa čak i milijune eura tijekom životnog vijeka elektrane, ovisno o veličini projekta i količini proizvedene struje. Za prosječnog građanina to znači da energija proizvedena u vlastitoj općini ili gradu izravno poboljšava kvalitetu života.
Ta sredstva mogu se usmjeriti na projekte koji građanima stvarno znače: obnovu i opremanje vrtića i škola, sanaciju cesta i nogostupa, modernizaciju doma zdravlja i vatrogasnog društva, uređenje igrališta, parkova, zelenih površina.
'Iako investitori ne mogu odrediti da se energija iz pojedinog projekta izravno koristi u jednoj zajednici, lokalno stanovništvo ipak ostvaruje značajne koristi. Osim redovitih uplata značajnih iznosa u lokalni proračun, mnogi projekti vode se filantropskim pristupom. Iza svega stoji vizija naprednije Hrvatske, pa nije rijetkost da investitor dodatno ulaže u zajednicu, putem sponzorstva i sličnih aktivnosti', objašnjava Ante Renić, direktor VSB Obnovljiva Energija Hrvatska d.o.o.
Elektroenergetski sustav funkcionira kao cjelina, a raspodjela energije odvija se prema potrebama mreže. Ipak, lokalna korist ne ovisi o tome kamo struja fizički odlazi, nego o financijskim i razvojnim učincima koje projekti donose zajednici u kojoj su smješteni.
Drugim riječima, obnovljivi izvori energije ne nude samo energetsku korist, nego i dodatna ulaganja koja ne odlaze negdje daleko, nego u samu zajednicu. Tako oni na više načina postaju ključni instrument regionalnog razvoja. Međutim, ključno pitanje ostaje kako takve projekte razvijati transparentno, uz uvažavanje lokalnih potreba i jasnu raspodjelu koristi, kako bi energetska tranzicija prestala biti nužnost i počela se doživljavati kao prilika.