Kunjke u Jadranu rastu sve brže i žive sve kraće

Nekada su kunjke (Arca noae) živjele duže i sporije rasle, a danas, nakon intenzivnog ljudskog utjecaja, rastu brže i žive kraće.

Znanstvenice Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, u suradnji s međunarodnim partnerima iz Austrije i Slovačke, do ovih su značajnih zaključaka došle analizom fosilnih ljuštura starih nekoliko tisuća godina, a rezultati suradnje objavljeni su u uglednom međunarodnom znanstvenom časopisu Continental Shelf Research.

'Istraživanja su provedena u sklopu projekta bilateralne suradnje (Austrija – Hrvatska, 2024./2025.) te projekta #RIBAR (NextGenerationEU - Nacionalni plan oporavka i otpornosti, 2021. – 2026.). Kako bi došli do ovih spoznaja, znanstvenici su na lokacijama sjevernog Jadrana vadili sediment s morskog dna, u kojem su sačuvane fosilne ljušture kunjki. Njihovu su starost precizno odredili metodom radiokarbonskog datiranja (C-14), a zatim su u laboratoriju analizom godišnjih linija rasta u presjecima ljuštura rekonstruirali koliko su dugo jedinke živjele', kažu iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

Procijenjena starost najstarije analizirane kunjke iznosila je 85 godina, no autori naglašavaju da je riječ o konzervativnoj procjeni.

'Kod dijela fosilnih ljuštura, zbog bioerozije i oštećenja, bilo je moguće prebrojati samo jasno vidljive godišnje linije rasta, pa su neke jedinke vjerojatno bile i starije. U moderno vrijeme, najstarija zabilježena kunjka živjela je značajno kraće - svega 35 godina', naglašavaju.

Dodaju kako su se u prošlosti kunjke intenzivno sakupljale i bile važan dio prehrane obalnog stanovništva, no sredinom 20. stoljeća dogodio se veliki masovni pomor koji je, zajedno s kasnijim porastom temperature mora i povećanim obogaćenjem hranjivim tvarima putem riječnih dotoka, trajno promijenio strukturu i životne strategije njihovih populacija.

'Budući da su školjkaši komercijalno vrlo važni, ali istodobno ekološki osjetljivi, ovakva istraživanja pomažu nam razumjeti njihovu stvarnu prošlost i dugoročne promjene, umjesto da kao referentnu točku koristimo razdoblja već snažno obilježena intenzivnom eksploatacijom i drugim ljudskim pritiscima', naglašavaju iz splitskog Instituta.