Dijelovi Europe, npr. Italija, Slovenija, Hrvatska te Bosna i Hercegovina opet se suočavaju s obilnim padalinama i posljedičnim poplavama. Na istoku Hrvatske, tijekom vikenda, u samo 24 sata palo je 80 litara kiše po kvadratnom metru. To je uzrokovalo izlijevanje rijeka i potoka, poplavile su kuće, gospodarski objekti i prometnice. Javne službe, npr. vatrogasne, gradile su zečje nasipe (od vreća pijeska) i ispumpavale vodu iz objekata.
Ovog puta obranjena je Hrvatska Kostajnica, u čijoj je okolici vodostaj rijeke Une iznosio oko 480 centimetara. Montažno-demontažni sustav dužine 540 metara, postavljen prošle godine, izdržao je pritisak i spriječio veće štete. Iako su neke prometnice bile zatvorene zbog visokog vodostaja, veće ugroze za stanovništvo nije bilo. Unatoč visokim vodostajima Korane i Kupe kod Karlovca, zahvaljujući ranije izgrađenim nasipima, nije došlo do većih ugroza za stanovništvo.
Isto ne vrijedi za BiH. U Unsko-sanskom kantonu obilne padaline dovele su do izlijevanja rijeka u općinama Sanski Most i Prijedor. Proglašeno je stanje elementarne nepogode, a voda je prodrla u stambene i poslovne objekte, uzrokujući evakuaciju stanovništva. Poplave su obustavile promet u više pravaca. U općinama Travnik, Kreševo i Busovača zabilježeni su problemi s klizištima i poplavama. Rijeke su se izlile, ugrožavajući stambene objekte i infrastrukturu.
Situacija se danas postupno stabilizira. Vodostaji rijeka su u opadanju, a vremenske prognoze najavljuju prestanak oborina, što bi trebalo dodatno olakšati stanje na terenu.
Uzroci i posljedice poplava
Kazati danas da su uzrok ovih poplava klimatske promjene više ne znači ništa. Da, atmosfera je toplija, vlaga zbog toga više isparava, oborine postaju ekstremnije. Promjene u polarnim vrtlozima i mlaznim strujama usporavaju kretanja ciklona pa se kišni oblaci zadržavaju danima nad istim područjima. I to je to, znanstveno objašnjenje ovih kiša i poplava. To je zadano stanje, a pravo je pitanje što nam je činiti da se prilagodimo tome.
Ako samo kažemo da su uzroci klimatske promjene, stvara se dojam da smo nemoćni u nošenju s prirodnim katastrofama. No, to je pogrešno. Neke od ovih poplava zapravo smo sami izazvali. Na primjer, betoniranje cesta pored nasipa sprječava upijanje vode u tlo. Stara infrastruktura ne može podnijeti nove oborine pojačane za klimatske promjene. Loše upravljamo riječnim tokovima i okolišem. Meliorizacije, izravnavanje riječnih tokova, krčenje šuma – sve to smanjuje kapacitet tla da upije višak vode. Isušujemo močvare i uništavamo prirodne retencije (na primjer, dabrove brane) koje prirodno krote divlje rijeke. Posljedično, rijeke su brže, i brže se i lakše izlijevaju.
Posljedice su uništena prometna infrastruktura, gubitak poljoprivrednih kultura i zaliha hrane, širenje bolesti (posebno u područjima gdje se zbog poplava izlila kanalizacija). Može doći do poremećaja u opskrbi strujom, pitkom vodom itd. Ljudi mogu izgubiti domove te razviti psihološke posljedice i egzistencijalne strahove. Ovo je sve češća pratilja elementarnih nepogoda uzrokovanih klimatskim promjenama.
Dugoročne mjere zaštite od poplava
Zečji nasipi, mobilni paneli, odnosno montažno-demontažni sustavi, kratkoročne su mjere sprečavanja neželjenih posljedica poplava. No, one nisu dovoljne. Potrebne su dugoročne i strukturne mjere, a one podrazumijevaju vraćanje rijeka u prirodne tokove (npr. vijuganje tokova) i stvaranje zelenih retencijskih zona. To znači omogućavanje rijekama da povrate prirodne meandre i poplavne ravnice. Takav je, na primjer, projekt 'Room for the River' u Nizozemskoj, ali i druge metode, npr. pojačavanje zelene infrastrukture u gradovima i pametna urbanizacija (manje betona, više prirodnih površina).
'Room for the River' ('Ruimte voor de Rivier') nizozemski je vladin program pokrenut 2007. godine s ciljem smanjenja rizika od poplava povećanjem kapaciteta rijeka za prihvat visokih voda. Umjesto tradicionalnog podizanja i jačanja nasipa, ovaj pristup omogućuje rijekama da se šire na kontroliran način, vraćajući im prirodne poplavne ravnice.
Program obuhvaća više od 30 projekata na različitim lokacijama diljem Nizozemske, a uključuje mjere poput:
- stvaranja poplavnih ravnica kako bi se povećao kapacitet rijeke za prihvat vode
- premještanja nasipa dalje od rijeke kako bi se stvorio dodatni prostor za širenje vode
- stvaranja novih riječnih kanala ili produbljivanja postojećih za poboljšanje protoka vode
- uklanjanja prepreka u koritu rijeke koje ometaju prirodni tok vode
Ovi projekti ne samo da povećavaju sigurnost od poplava, već i poboljšavaju ekološku kvalitetu područja, stvarajući nove prostore za rekreaciju i razvoj prirode, stoji na stranicama projekta.
Preporuke za Hrvatsku i BiH
Hrvatska i Bosna i Hercegovina mogu poduzeti neke mjere za izbjegavanje budućih sličnih događaja. Mogu, na primjer, obnoviti poplavne ravnice, stvoriti retencijska područja i pošumljavanjem povećati kapacitet krajolika za apsorpciju viška vode.
Nedavne poplave u Hrvatskoj naglašavaju potrebu za promjenom pristupa – od isključivo tehničkih rješenja prema integriranom upravljanju vodama koje uključuje prirodna rješenja i aktivno sudjelovanje zajednica. Primarni uzroci ovih nepogoda nisu samo klimatske promjene, nego izmijenjeni riječni tokovi i devastirani krajolici.
U Hrvatskoj je već desetljećima dominantan pristup – ispraviti, ubrzati, 'disciplinirati' rijeke. Prirodni meandri zamijenjeni su kanalima, retencijska polja pretvorena u poljoprivredne površine, a svaki metar uz obalu često urbaniziran. Rijeka više nema gdje 'pobjeći' kada nabuja – i poplava se više ne događa u rijeci, nego u selu, kuhinji, podrumu.
Dakle, problem nije samo u tome što pada više kiše, nego u tome što je više nemamo kamo pustiti. Poplave koje smo promatrali posljednjih dana nisu bile prirodna katastrofa, nego posljedica sustavne amputacije prirodnih obrambenih mehanizama, piše Zelena Hrvatska HINA.