Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Dean Bubić IZMEĐU NASIPA I POPLAVE Ima li rješenja kada se izlijevaju rijeke?

IZMEĐU NASIPA I POPLAVE Ima li rješenja kada se izlijevaju rijeke?

Nije svaka prirodna katastrofa posljedica samo klimatskih promjena

Dijelovi Europe, npr. Italija, Slovenija, Hrvatska te Bosna i Hercegovina opet se suočavaju s obilnim padalinama i posljedičnim poplavama. Na istoku Hrvatske, tijekom vikenda, u samo 24 sata palo je 80 litara kiše po kvadratnom metru. To je uzrokovalo izlijevanje rijeka i potoka, poplavile su kuće, gospodarski objekti i prometnice. Javne službe, npr. vatrogasne, gradile su zečje nasipe (od vreća pijeska) i ispumpavale vodu iz objekata. 

Ovog puta obranjena je Hrvatska Kostajnica, u čijoj je okolici vodostaj rijeke Une iznosio oko 480 centimetara. Montažno-demontažni sustav dužine 540 metara, postavljen prošle godine, izdržao je pritisak i spriječio veće štete. Iako su neke prometnice bile zatvorene zbog visokog vodostaja, veće ugroze za stanovništvo nije bilo. Unatoč visokim vodostajima Korane i Kupe kod Karlovca, zahvaljujući ranije izgrađenim nasipima, nije došlo do većih ugroza za stanovništvo. 

Isto ne vrijedi za BiH. U Unsko-sanskom kantonu obilne padaline dovele su do izlijevanja rijeka u općinama Sanski Most i Prijedor. Proglašeno je stanje elementarne nepogode, a voda je prodrla u stambene i poslovne objekte, uzrokujući evakuaciju stanovništva. Poplave su obustavile promet u više pravaca. U općinama Travnik, Kreševo i Busovača zabilježeni su problemi s klizištima i poplavama. Rijeke su se izlile, ugrožavajući stambene objekte i infrastrukturu. 

Situacija se danas postupno stabilizira. Vodostaji rijeka su u opadanju, a vremenske prognoze najavljuju prestanak oborina, što bi trebalo dodatno olakšati stanje na terenu. 

Uzroci i posljedice poplava 

Kazati danas da su uzrok ovih poplava klimatske promjene više ne znači ništa. Da, atmosfera je toplija, vlaga zbog toga više isparava, oborine postaju ekstremnije. Promjene u polarnim vrtlozima i mlaznim strujama usporavaju kretanja ciklona pa se kišni oblaci zadržavaju danima nad istim područjima. I to je to, znanstveno objašnjenje ovih kiša i poplava. To je zadano stanje, a pravo je pitanje što nam je činiti da se prilagodimo tome. 

Ako samo kažemo da su uzroci klimatske promjene, stvara se dojam da smo nemoćni u nošenju s prirodnim katastrofama. No, to je pogrešno. Neke od ovih poplava zapravo smo sami izazvali. Na primjer, betoniranje cesta pored nasipa sprječava upijanje vode u tlo. Stara infrastruktura ne može podnijeti nove oborine pojačane za klimatske promjene. Loše upravljamo riječnim tokovima i okolišem. Meliorizacije, izravnavanje riječnih tokova, krčenje šuma – sve to smanjuje kapacitet tla da upije višak vode. Isušujemo močvare i uništavamo prirodne retencije (na primjer, dabrove brane) koje prirodno krote divlje rijeke. Posljedično, rijeke su brže, i brže se i lakše izlijevaju. 

Posljedice su uništena prometna infrastruktura, gubitak poljoprivrednih kultura i zaliha hrane, širenje bolesti (posebno u područjima gdje se zbog poplava izlila kanalizacija). Može doći do poremećaja u opskrbi strujom, pitkom vodom itd. Ljudi mogu izgubiti domove te razviti psihološke posljedice i egzistencijalne strahove. Ovo je sve češća pratilja elementarnih nepogoda uzrokovanih klimatskim promjenama. 

Dugoročne mjere zaštite od poplava 

Zečji nasipi, mobilni paneli, odnosno montažno-demontažni sustavi, kratkoročne su mjere sprečavanja neželjenih posljedica poplava. No, one nisu dovoljne. Potrebne su dugoročne i strukturne mjere, a one podrazumijevaju vraćanje rijeka u prirodne tokove (npr. vijuganje tokova) i stvaranje zelenih retencijskih zona. To znači omogućavanje rijekama da povrate prirodne meandre i poplavne ravnice. Takav je, na primjer, projekt 'Room for the River' u Nizozemskoj, ali i druge metode, npr. pojačavanje zelene infrastrukture u gradovima i pametna urbanizacija (manje betona, više prirodnih površina). 

'Room for the River' ('Ruimte voor de Rivier') nizozemski je vladin program pokrenut 2007. godine s ciljem smanjenja rizika od poplava povećanjem kapaciteta rijeka za prihvat visokih voda. Umjesto tradicionalnog podizanja i jačanja nasipa, ovaj pristup omogućuje rijekama da se šire na kontroliran način, vraćajući im prirodne poplavne ravnice. 

Program obuhvaća više od 30 projekata na različitim lokacijama diljem Nizozemske, a uključuje mjere poput: 

- stvaranja poplavnih ravnica kako bi se povećao kapacitet rijeke za prihvat vode 

- premještanja nasipa dalje od rijeke kako bi se stvorio dodatni prostor za širenje vode 

- stvaranja novih riječnih kanala ili produbljivanja postojećih za poboljšanje protoka vode 

- uklanjanja prepreka u koritu rijeke koje ometaju prirodni tok vode 

Ovi projekti ne samo da povećavaju sigurnost od poplava, već i poboljšavaju ekološku kvalitetu područja, stvarajući nove prostore za rekreaciju i razvoj prirode, stoji na stranicama projekta. 

Preporuke za Hrvatsku i BiH 

Hrvatska i Bosna i Hercegovina mogu poduzeti neke mjere za izbjegavanje budućih sličnih događaja. Mogu, na primjer, obnoviti poplavne ravnice, stvoriti retencijska područja i pošumljavanjem povećati kapacitet krajolika za apsorpciju viška vode. 

Nedavne poplave u Hrvatskoj naglašavaju potrebu za promjenom pristupa – od isključivo tehničkih rješenja prema integriranom upravljanju vodama koje uključuje prirodna rješenja i aktivno sudjelovanje zajednica. Primarni uzroci ovih nepogoda nisu samo klimatske promjene, nego izmijenjeni riječni tokovi i devastirani krajolici. 

U Hrvatskoj je već desetljećima dominantan pristup – ispraviti, ubrzati, 'disciplinirati' rijeke. Prirodni meandri zamijenjeni su kanalima, retencijska polja pretvorena u poljoprivredne površine, a svaki metar uz obalu često urbaniziran. Rijeka više nema gdje 'pobjeći' kada nabuja – i poplava se više ne događa u rijeci, nego u selu, kuhinji, podrumu. 

Dakle, problem nije samo u tome što pada više kiše, nego u tome što je više nemamo kamo pustiti. Poplave koje smo promatrali posljednjih dana nisu bile prirodna katastrofa, nego posljedica sustavne amputacije prirodnih obrambenih mehanizama, piše Zelena Hrvatska HINA.

Vaša reakcija na temu