Volonter Marijo Kozina upozorava na stanje Rimske ceste uz koju se nalazi deponij komunalnog otpada.
'U travnju 2016. god. uz mnoštvo okupljene tzv. društvene i političke kreme javnog života naše Splitsko-dalmatinske županije i svih relevantnih struktura lokalne samouprave Grada Trilja svečano se otvorila dionica Antičke ceste uz znanstveno fantastične poruke cjelokupnoj javnosti, tipa, citiram:
'Dobiveno novo kulturno dobro važno je za Trilj, našu Županiju, ali i cijelu Hrvatsku.'
'Trilj se polako, ali sigurno otkriva i želi se pozicionirati na turističkoj karti kao jedna nova priča,nova destinacija.'
'Imamo slatke brige na koji način sve to skupa predstaviti javnosti, dodajući kako će se za to pobrinuti Turistička zajednica grada Trilja i Muzej triljskog kraja, a Grad Trilj uvijek će im biti podrška.'
'To je ono što smo htjeli, povezati i napraviti jedan konkretan turistički proizvod. Mislim da smo u tome uspjeli.'
... i mnoge druge slatkorječive izjave i poruke koje javnost i građani žele čuti i doživjeti ushićenje i delirij.
Pretpostavljam da se nakon dobro odrađene javne prezentacije ovog vrlo značajnog projekta za triljski kraj, odnosno koji je to trebao i biti u konačnici i koji osobno podržavam dobro proslavilo, tradicionalno uz domaće delicije i specijalitete našeg kraju, pečenu janjetinu , cetinske, pardon kineske ili vijetnamske žabe, cetinsku pastrvu, žmul dobrog domaćeg vina, pjesmu i narodno veselje....sve kako to naši dobri običaji i tradicija nalažu...
Trilj je toga dana vjerojatno bio centar kulturnog zbivanja na ovom dijelu planete Zemlje i o samom događaju pisali su i prenosili javni mediji diljem Hrvatske i svijeta.
Šok ili hladan tuš
Kako to inače u nas i biva, u prvi sumrak i iduće svitanje travanjske rosne zore život na ovom prostoru se normalizirao i nastavio na stari tradicionalni, autohtoni domaći način. Tim događajem 'prosvijetljeni' dio stanovništva po ustaljenoj dugogodišnjoj praksi da bi obogatio turističku i kulturnu ponudu spomenutog arheološkog lokaliteta nastavio je deponirati komunalni otpad svih vrsta .Sve nadležne i mjerodavne službe, a posebno treba istaći gradske u kojima prednjači komunalna služba Grada Trilja su zamračile pogled u tom smjeru debelim, svjetlu nepropusnim zastorima i spustili rolete tako da se taj projekat definitivno zaključi i pečatira za sva vremena i tako konstantno bez greške u kontinuitetu do današnjeg dana.
Posebna zahvala ide svima njima koji su sudjelovali i još 'sudjeluju' u 'oplemenjivanju ovog prostora' i njihove 'velike brige u održavanju istog' od tog famoznog svečanog otvaranja u travnju 2016. god.
Gospodo, svi zajedno, sramite se!', poručio je Kozina
Više o Rimskoj cesti na Samoleču
Naime, nedaleko od legijskog uporišta Tilurium (Gardun pored Trilja), na položaju Samoleč, pronađeni su ostaci antičkog kolnog puta cestovne mreže koja je povezivala grad Salonu sa zaleđem rimske provincije Dalmacije. Napuštajući Salonu preko Kliškog prijevoja (Klis - Grlo), ovaj komunikacijske pravac se pružao duž dugopoljske visoravni i kod zaselka Kapela odvajao od prometnice za veteransku koloniju Aequum (Čitluk kod Sinja) na sjeveroistok prema rimskom vojnom logoru Tilurium, odnosno prijelazu - mostu na rijeci Cetini Pons Tiluri (Trilj).
Pons Tiluri je bio značajno prometno čvorište od kojeg su se granala dva magistralna pravca, velike gospodarske važnosti za rimsku Dalmaciju i Carstvo općenito. Jedan je vodio na rudarsko područje Srebrenice (Argentaria) u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, dok se drugi usmjeravao jugoistočno na trgovačku luku Narona (Vid kod Metkovića) u dolini rijeke Neretve. Cesta na Samoleču danas je sačuvana u dužini otprilike 500 metara, dok je širine od četiri do šest metara. Na pojedinim dijelovima vidljivi su ostaci kaldrme s pripadajućim rubnicima i podzidama, te isto tako kolotrazi kao materijalni dokaz intenzivnog kolskog prometa na ovoj cestovnoj dionici tijekom Antike.
Pod oznakom Z-6894 zavedeno je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravnog statusa zaštićeno kulturnog dobro, klasificirano kao 'arheološka baština'.