U jednom splitskom parku primijetili smo stablo nešpule. Plodovi su žućkasti, zeleni, još nedozreli. Sudeći po ritmu prirode, sazrijet će tijekom svibnja. Bit će narančasti, nježni, sočni i kratkotrajni. Kao i njihova sezona.
Nešpula je kod nas gotovo neprimjetna. Iako je riječ o voću s tisućljetnim pedigreom, porijeklom iz južne Kine, gdje se uzgaja više od dvije tisuće godina, u Hrvatskoj je ostala na marginama. Uglavnom je nalazimo u mediteranskim vrtovima. Kao ukrasno stablo. U komercijalnom uzgoju i dalje je rijetkost.
A zapravo ima sve što treba. Podnosi sušu. Nije osjetljiva na hladnoću. Ne traži puno pažnje. Slabije se nosi s jakim vjetrom, ali ako je zaštićena, redovno rađa već u proljeće.
Plodovi su blago ovalni, mekani, slatkasto-kiseli i izrazito osvježavajući. Najbolji su svježi, ubrani s grane. Ne trpe skladištenje. Možda je i to razlog zašto ih ne viđamo na tržnicama. Ipak, idealni su za marmelade, želee, sirupe, pa čak i likere ili pite.
Ponekad jednostavno ne primijetimo što raste kraj nas. Ili zaboravimo kako je dobro ono što kratko traje.
Imate li i vi u blizini stablo nešpule? Berete li je? Ili joj plodovi ostaju neubrani?
Zdravstveno i nutritivno, nešpula se s razlogom ubraja u kvalitetnije voće. No unatoč tome, ostaje svojevrsni 'zaboravljeni dragulj' - prisutna, a zanemarena. Možda je vrijeme da to promijenimo.