DR. KALILIĆ ODGOVARA 'Zašto je Turska kula otporna na potkornjak za razliku od Marjana koji je na njega vrlo osjetljiv?'

Umirovljeni splitski liječnik dr. Joško Kalilić odgovara na pitanje zašto je Turska kula otporna na potkornjak za razliku od Marjana koji je na njega vrlo osjetljiv.

Njegovu analizu prenosimo u cijelosti.

'Nakon nedavnog olujnog nevremena došlo je do oštećenja na stablima park-šume Marjan u katastrofalnim razmjerima. Pored velikog broja polomljenih stabala i grana, poglavito borova, u javnosti se ovih dana sve više govori i raspravlja s velikom strepnjom o ponovljenoj opasnosti od potencijalne masovne invazije potkornjaka zbog velikog broja suhih i srušenih zelenih stabala koja još nisu uklonjeni te predstavljaju idealnu podlogu za brzu kolonizaciju, umnožavanje i širenje potkornjaka.

Park Turske kule (oko 20 ha s velikim brojem miješanih stabala, alepskih borova, čempresa, maslina, smokava, zelenike, Maclure pomifera, rogača itd.) je udaljen od Marjana oko 800 m zračne linije i za vrijeme masovne invazije potkornjaka na park-šumu Marjan 2018 godine stabla Turske kule bila su otporna i zaštićena od ovog nametnika iz vrlo razumljivih, zanimljivih i znanstveno dokazanih razloga koji nedostaju Marjanu.

Prije 10 godina (2015.) kad je organizirana velika volonterska akcija (sudjelovalo je više stotina volontera) u potpuno zapuštenom parku Turske kule prvi korak u čišćenju i uređenju parka (prema projektu 'Čist i uređen park Mladosti (Turska Kula)') bio je sječa i brzi odvoz svih evidentiranih suhih stabala. U tome je tehnički najviše pomogla JVP iz Splita. Zatim su što prije uklonjene i odvezene sve vidljive suhe grane na borovima, čempresima i ostalim stablima te i sve one ostale od vjetra otpale grane (Parkovi i nasadi su pomogli sa svojim kamionima 'grajferima' jer je biomasa bila golema). Pokošena je trava (pomogao je DVD Split), nisko grmlje, niske grane svih stabala koje su pješacima onemogućavale normalno uspravno hodanje, pokupljene brojne šiške, rasuto kamenje te velika količina komunalnog otpada.

Stabla parka su ovom akcijom dobila više svjetla, povećana je prozračnost, smanjena je vlaga što sve doprinosi većoj otpornosti od potkornjaka. Lokacija Turske kule ima bolju cirkulaciju zraka i manje ljetnog stresa kojem je šuma na Marjanu izložena (suša, visoka temperatura, šuma svojom gustoćom stabala i krošnji je zagušena i bez dovoljno svijetla i uz manjak vode).

Turska je kula za razliku od Marjana otvorenija i prozračnija, ima više vjetra i svjetla, manje vlage, te su stabla time otpornija pa potkornjak ne može probiti obranu stabla (obilnija smola na deblu ga odbija). Zemljano tlo je dublje, bolje drenirano, ima bolji dotok vode za razliku od Marjana, a takvi borovi koji su bolje hranjeni proizvode više smole koja je glavna obrana protiv potkornjaka.

Dodatni povoljni utjecaj na obranu od potkornjaka je veći broj miješanih vrsta stabala na Turskoj kuli što povećava otpornost na potkornjak za razliku od Marjana koji ima uglavnom monokulturu stabala (crni bor) što potkornjak 'obožava'.

Turska kula ima više stabala alepskog bora a Marjan više crnog bora. Razmak među borovima je puno veći nego na Marjanu (na Marjanu je često razmak među borovima manji od 2 m a normalni razmak bi trebao biti bar 4-5 m) a potkornjak se rado širi u pregustim šumama. Potkornjak ne napada zdrava stabla već oštećena, polusrušena, bolesna, presušena i eventualno naknadno pogođena vatrom. Potkornjak traži idealnu mikroklimu (dosta vlage pod korom, hladovinu, zaklon od vjetra a to sve sadrži šuma na Marjanu dok su stabla na Turskoj kuli izloženija suncu i povjetarcu, pa je kora presuha i pretopla za uspješno polaganje jaja potkornjaka. Zemlja je dublja na Turskoj kuli i pruža više hrane borovima što sve zajedno doprinosi zdravijoj šumi i otpornosti prema potkornjaku.

Stručnjaci smatraju da je velika volonterska akcija izvedena 2015 god. na Turskoj kuli objektivno značajno doprinijela otpornosti protiv potkornjaka zbog brzog i učinkovitog uklanjanja suhih i bolesnih polusuhih stabala te guste vegetacije, otvaranja zračnog koridora između stabala, podizanjem prohodnosti i pristupa.

Sve to šumarska struka smatra najboljom prevencijom potkornjaka. Naime što ima manje suhog materijala u šumi manje je mjesta za njegovo razmnožavanje. Potkornjak uvijek prvo kolonizira slaba, presušena ili polusrušena stabla, grane i trupce koje su ostavljeni na tlu (na Marjanu u velikom broju) te oštećena stabla nakon nevremena.

Intenzivna volonterska akcija (popularno u medijima objavljivana kao '10 napada na Tursku kulu' jer je akcija trajala više mjeseci) očistila je potpuno zapušteni park i onemogućila nakupljanje 'atraktivnog materijala' za početnu kolonizaciju potkornjaka. Dokazano je da potkornjak obožava preguste sastojine gdje nema vjetra, gdje vlaga ispod kore dulje ostaje visoka i gdje su stabla pod stalnim stresom zbog konkurencije drugih bliskih stabala (na Marjanu borovi imaju malu krošnju i veliku visinu jer se rastom naprežu da dođu do svjetla među svojim konkurentima pa se može zaključiti da se svi borovi pojedinačno natječu tko će prije doći do sunčeva svjetla što uzrokuje biološki stres).

Volonterska akcija čišćenja dodatno je na Turskoj kuli otvorila krošnje, razrijedila sastojine, povećala otpornost stabala, smanjila je vlažnost pod njihovom korom, stabla su dobili više svjetla, bolji pristup vodi, smanjila je stresne uvjete koji su glavni okidač napadu i razvoju potkornjaka koji izbjegava vrlo otvorene i prozračne lokacije jer mu za razvoj treba povećana vlažnost i temperatura pod korom a čišćenje parka Turske kule je poremetilo sve te za potkornjak navedene povoljne uvjete.

Šumarski stručnjaci smatraju da bez velike akcije intenzivnog čišćenja Turska kula bi za vrijeme invazije potkornjaka na Marjanu bila sigurno napadnuta od potkornjaka i prema procjeni u tom slučaju bi izgubila do 50 % stabala i tako ne bi bila više lijepa 'zelena zona' u centru Splita kao što je to danas što bi bila velika ekološka šteta jer Turska kula ovako očišćena i sačuvana ima epitet najvećeg i najprivlačnijeg parka u Splitu nakon Marjana. Lijepe zelene i zaobljene krošnje brojnih alepskog borova na Turskoj kuli vidljive su i iz veće daljine i dokaz su zdrave šume.

Zaključak i prijedlozi:

S obzirom na moja pozitivna iskustva na Turskoj kuli i praćenja općeg stanja na Marjanu dugi niz godina upozoravajući nadležne o velikoj njegovoj zapuštenosti, smatram da bi uprava JU Marjan i administracija grada Splita trebali u ovoj alarmantnoj situaciji poduzeti što prije sljedeće hitne mjere:

1. Ukloniti što prije sva suha, bolesna i od oluje oštećena stabla (time se uklanjaju glavna žarišta za useljenje potkornjaka).

2. Ukloniti sve ležeće panjeve, otpale suhe grane i ostale nakupine i hrpe suhog materijala na tlu park-šume Marjan i to raditi redovito svaki dan jer je to idealno leglo za potkornjak.

3. Bilo bi pohvalno da Hrvatske šume privremeno ustupe 1 ili dvije velike drobilice za suhe grane i panjeve (lokacije istok i zapad) što bi ubrzalo proces sanacije i smanjilo troškove odvoza a nastali kompost bi se mogao pakovati u velike plastične vreće i kasnije uporabiti u razne svrhe na Marjanu ili izvan njega.

4. Ako se akutna faza radova na sanaciji relativno brzo i uspješno završi (prije proljeća kad dani postanu topliji) trebalo bi početi razmišljati i o dugoročnim planovima.

5.Planski razrjeđivati borove koji pregusto rastu svakih 5 godina (to smanjuje stres stablima, povećava otpornost, dotok svjetla i protok zraka što stvara otpornost prema potkornjaku).

6. Promicati sadnju raznih stabala da se dobije mješovita šuma (hrast crnike, zeleniku, česminu jer potkornjak rijetko napada mješovitu šumu sastavljenu od raznih vrsta stabala a šuma na Marjanu je uglavnom monokulturna koju potkornjak rado napada).

7. Šumoviti dio Marjana ima oko 180 ha što je velika površina i zahtjeva brojnu radnu snagu za obavljanje određenih radova. Stoga treba uključiti građane-volontere (prema primjeru kako to radi jedan od najpoznatijih parkova na svijetu poput 'Central park' u New Yorku) koji će rado pomoći ako ih netko od nadležnih pozove i dobro organizira. Velika volonterska akcija na Turskoj kuli je primjer kako se građani rado odazovu za pomoć ako se pozovu i dobro organiziraju jer znaju da je ta pomoć od koristi svim stanovnicima grada u kojem žive i u kojem se park šuma nalazi.

Marjan kao i ostali parkovi u Splitu su pluća grada i treba ih pažljivo njegovati i redovito održavati na zadovoljstvo svih njegovih građana i budućih pokoljenja.'